U svjetlu raznih šupljih rasprava kojima svjedočimo svakog dana predstavljamo jedan Chestertonov esej objavljen u Daily Newsu prije više od sto godina, točnije, 22. lipnja 1907. O aktualnosti teksta prosudite sami. Moderni čovjek želi da ga se nauči razumjeti kako jednostavno svaki argument počinje...

Gle, doživjeh jesen­ kad se lišće zlatom žari; sjedine i lišće plaču, godina i ja smo stari.   K’o mlad tražih titana, vođu svih u ratovima, onog zbog kog čak i trava prkosit će zvijezdama.   No sad svaki pozdrav daje dojam stvari čudesnih, gdje divim se čudnoj mijeni bezbroj...

Ležanje u krevetu bilo bi potpuno savršeno i vrhunsko iskustvo kad bismo samo imali drvenu bojicu dovoljno dugačku za crtanje po stropu. Ipak, to nije uobičajeni dio dostupne kućne postave. Mislim da bi se rješenje moglo pronaći u nekoliko kanti boje i jednoj metli. Kad bi se radilo snažim zamasima...

Arhitektura je najpraktičnija i najopasnija od umjetnosti. Sa svim ostalim umjetnostima moramo znati živjeti. Neki su pak rekli, misleći na neke vrste glazbe i slikarstva, kako bi znali živjeti i bez njih. Ali arhitektura nije samo stvar s kojom moramo živjeti – to je stvar u kojoj moramo živjeti....

Djeca privlače gotovo svaku normalnu osobu zbog ove dvije činjenice: prvo, zato što su ona jako ozbiljna i, drugo, zato što su samim time jako sretna. Ona su radosna s takvom ispunjenošću kakva je jedino moguća u odsutnosti humora. Najveći učenjaci i mudraci nikada nisu uspjeli postići tu ozbiljnost...

Kod gotovo svih modernih ženskih pitanja, zanimljivo je primijetiti koliko se laži prvo treba pretpostaviti da bi se izložio argument. Mlada dama leti iz Engleske u Australiju, druga osvoji zračnu utrku, vojvotkinja postigne novi brzinski rekord u putovanju do Indije, iduća osvoji trofeje u vožnji...