Filozofija učionice

U svjetlu raznih šupljih rasprava kojima svjedočimo svakog dana predstavljamo jedan Chestertonov esej objavljen u Daily Newsu prije više od sto godina, točnije, 22. lipnja 1907. O aktualnosti teksta prosudite sami.

    Moderni čovjek želi da ga se nauči razumjeti kako jednostavno svaki argument počinje pretpostavkom, nečime u što ne sumnjate. Naravno, možete sumnjati u pretpostavku s početka svog argumenta, no u tom slučaju započinjete s drukčijim argumentom s drukčijom pretpostavkom na njegovu početku. Svaki argument počinje nepobitnom dogmom, a o njoj je moguće sporiti se oslanjajući se na neku drugu nepobitnu dogmu; svoju prvu tvrdnju nikako ne možete dokazati jer u suprotnom vam to nije prva tvrdnja. Sve je to skupa abeceda mišljenja te ima sljedeću posebnu i pozitivnu poantu, naime da ju je moguće naučiti u školi, poput one druge abecede. Ne započinjati argument bez iznošenja svojih postulata moguće je naučiti na filozofiji kao što se uči i na euklidskoj geometriji, u običnoj školi s pločom. I mislim da bi se tome u prihvatljivom stupnju dalo podučiti čak i mlade, prije negoli odu na ulicu te ih se posve preda logici i filozofiji Daily Maila. Dobar dio našeg kaosa oko religije i sumnje nastaje odatle što naši moderni skeptici uvijek započinju govoreći nam kako ne vjeruju. No čak i kod skeptika želimo najprije znati u što onda vjeruje. Prije negoli počnemo raspravljati, želimo znati o čemu ne trebamo raspravljati. A tu konfuziju neizmjerno uvećava činjenica da su svi skeptici našeg vremena skeptici na raznim stupnjevima raspada skepticizma. Dakle, vi i ja imamo, nadam se, tu prednost pred svim tim pametnim novim filozofima, naime da eto nismo ludi. Svi vjerujemo u katedralu sv. Pavla, a većina i u sv. Pavla. No uvidimo jasno činjenicu da zaista vjerujemo u nekolicinu stvari što su dio naše egzistencije, a koje ne možemo dokazati. Ostavimo načas religiju sasvim po strani. Tvrdim da svi zdravi ljudi čvrsto i nepromjenjivo vjeruju u određeni broj stvari koje su nedokazane i nedokazive. Navedimo ih u skici.
  1. Svaki zdrav čovjek vjeruje da su svijet i ljudi oko njega stvarni, a ne njegova zabluda ili san. Nitko ne podmeće požar u Londonu uvjeren da će ga sluga uskoro probuditi za doručak. Ali to da ni u jednom trenutku nisam u stanju sna nedokazano je i nedokazivo. To da išta osim mene postoji nedokazano je i nedokazivo.
  2. Svi zdravi ljudi vjeruju da ovaj svijet ne samo postoji, nego i nešto znači. Svatko vjeruje da imamo nekakvu obvezu zanimati se za taj pogled na život. Smatrali bismo zabludjelim čovjeka koji bi rekao: „Nisam tražio ovu napornu lakrdiju. Svjestan sam da su kat ispod ubili staricu, no idem spavati.“ To da postoji bilo kakva slična dužnost za poboljšanjem stvari koje nismo načinili nešto je nedokazano i nedokazivo.
  3. Svi zdravi ljudi vjeruju da postoji nešto kao što je sebstvo, ili ego, koji je neprekidan. Nema ni inča moje moždane tvari što je ista kao i prije deset godina. No ako sam prije deset godina spasio čovjeka, ponosan sam; ako li sam pobjegao, sramim se. To da postoji takvo vrhovno „ja“ nedokazano je i nedokazivo, a definitivno ga osporavaju mnogi metafizičari.
  4. Naposljetku, većina zdravih ljudi vjeruje, a svi zdravi ljudi u praksi pretpostavljaju, da imaju moć izbora i odgovornost za svoje čine.
Svakako je moguće sročiti nekakvu jasnu i dosadnu izjavu poput ove gore kako bi ljudi vidjeli što zastupaju. I ako buduća mladež (trenutno) ne mora biti podučavana religiji, mogli bismo je barem jasno i odlučno podučiti trima ili četirima zdravorazumskim izvjesnostima ljudske slobodne misli.  

G. K. Chesterton

(prijevod: KK)

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB