jednakost bespolnosti

Kod gotovo svih modernih ženskih pitanja, zanimljivo je primijetiti koliko se laži prvo treba pretpostaviti da bi se izložio argument. Mlada dama leti iz Engleske u Australiju, druga osvoji zračnu utrku, vojvotkinja postigne novi brzinski rekord u putovanju do Indije, iduća osvoji trofeje u vožnji; i kraljevska nagrada za streljaštvo dana je ženi. Sve je to vrlo zanimljivo te možda i hvalevrijedno kao sredstvo provođenja slobodnog vremena. I ako se stane na tome, čak i da se više ništa ne doda, osim savršeno jasne činjenice da takvi podvizi nisu mogli biti ostvareni od strane njihovih majka i baka, mogli bismo sa zadovoljstvom skinuti kape damama sa svom uljudnosti i poštovanjem koje su takva hrabrost, izdržljivost i sposobnost uvijek zahtijevale. 

No ne staje se na tome; i dodaje se značajno više. Pretpostavlja se, primjerice, da su takvi zadaci bili iznad njihovih majka i baka, ne iz vrlo očitih razloga nepostojanja motornih vozila i zrakoplova s kojim bi se u slobodno vrijeme zabavljale, već zbog toga što su žene tada bile zarobljene pod konvencijom prirodne inferiornosti prema muškarcu. Ti dani, kažu nam „dani u kojima se žene smatralo nesposobnima za pozitivne društvene uspjehe zauvijek su prošli“. Čini se kako kritičaru nije pala na pamet sama činjenica da bivanje nečijom majkom i bakom ukazuje na određen pozitivan društveni uspjeh, uspjeh koji u stvarnosti (vjerojatno) ostavlja malo slobodnog vremena za putovanje zrakom preko Zemljinih polutki. Isti kritičar dalje razlaže, s jedinstvenim naglaskom na duboku misao, da „važna stvar nije to da su žene iste kao muškarci – što je pogreška – već da su one jednako vrijedne društvu kao muškarac. Jednakost građanstva znači da postoji dva puta više glava za rješavanje problema današnjice nego ih je bilo u prošlosti. A dvije su glave pametnije od jedne.“ Zastrašujući dokaz modernog raspada svega što je smatrano mužem i njegovom ženom, i obiteljskom zajednicom, ozbiljno je shvaćanje ovakve vrste imbecilnosti.

„London Times“ u naslovnom članku ističe da prvi emancipatori žena (tko god oni bili) nisu imali ideju što se u tome krije za buduće generacije: „Da su bili u mogućnosti predvidjeti razvoj događaja, mogli su razoružati većinsku opoziciju, ističući mogućnosti, ne samo za slobodu, već također za jednakost i bratstvo.”

I pitamo se, što sve to znači? U ime svega što je ljupko i dostojanstveno, što znači bratstvo sa ženama? Koji se besmisao, ili štogod gore, indicira slobodom i jednakošću spolova?

Obično mislimo na nešto potpuno određeno kada pričamo o muškarcu koji je malo slobodniji s damama. Na koju se konačnu slobodu misli kad se govori o slobodi žena? Ako to samo znači pravo na slobodu mišljenja, pravo na glasanje neovisno o očevima i muževima, kakve to veze ima sa slobodom letenja do Australije ili pogodak u centar mete na natjecanju u Bisleyu? Ako to znači, a bojimo se da znači, slobodu od odgovornosti upravljanja domom i obitelji, jednaka prava s muškarcima u poslovnim i društvenim karijerama pod cijenu doma i obitelji, tada takav napredak možemo nazvati samo uznapredovalim raspadom.   

I za muškarce također postoji, prema poznatoj autorici, nada za slobodu. Muškarci započinju pobunu, kažu nam, protiv starih plemenskih običaja u kojima žele očinstvo. Muško odbacuje okove stvaratelja i muškarca. Kad svi postanu bespolni zavladat će jednakost. Neće više biti ni žensko ni muškom, već će biti bratstvo - slobodno i jednako. Konačna je, utješna misao da će to izdržati samo jedan naraštaj.

G. K. Chesterton

S engleskog jezika prevela Karla Gotić


Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB