Mȍre
Sjajno čini se ono malo duše
što mi obdan srca vjetri tuku,
iz svih smjerova nadiruć’ ju ruše
i dnevice to tješnje zemlji vuku.
U sidrištu prvom spokoja si traga
svanućem odmah zastati u istom,
jur ju čeka neka nova draga,
valovita, k’o dugi potez kistom.
I na pučini se pitam,...
