Zašto volim Chestertona? - intervju s marijom mikić
Nakon dva gospodina, čije intervjue možete pročitati ovdje i ovdje, odlučili smo zamoliti jednu damu da nam odgovori na najjednostavnije, najkompliciranije, najteže i najlakše pitanje: „Zašto volim Chestertona?" Marija je Lošinjanka, studentica komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i filozofije na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu. Iako je naviknuta na ispitivanja, otkrila nam je da su joj naša pitanja bila poseban izazov.
Uz sve svoje studentske obveze, Marija nalazi vremena za sudjelovanje u radu Hrvatskog čestertonijanskog kluba čija je ponosna članica. A kako i ne bi, kad toliko voli Chestertona! Porijeklo i uzroke te ljubavi podijelila je s nama.
Bok, Marija! Možeš li se sjetiti kad si se prvi put susrela s Chestertonom?
Priča počinje 2013. na satu vjeronauka dok smo s profesoricom komentirali moguće skandale oko konklava nakon kojih je papa Franjo započeo svoj pontifikat. Profesorica sam je tada za čitanje preporučila knjige Michaela O'Briana, a kako je to bilo vrijeme u kojem sam puno vremena provodila u lokalnoj knjižnici čitajući što god bi mi se učinilo dovoljno zanimljivo brzo sam pročitala sve njegove knjige prevedene na hrvatski. Do 2016. sam postala malo izbirljivija kod biranja štiva pa sam se uglavnom vodila preporukama autora koje sam čitala. Tako sam se, osim O'Briana, susrela s nekoliko autora direktno ili indirektno povezanih sa Chestertonom kao što su Tolkien, Lewis, Peter Kreeft pa čak i Hillarie Belloc, ali Chestertona sam upoznala tek preko Ive Džebe. Osjećala sam se kao da me sve što sam prije toga čitala i pratila pripremalo za njegovu misao.
Čime te Chesterton osvojio?
Njegove rečenice su jednostavno imale smisla; govorio je o stvarima o kojima su i drugi mnogo toga rekli, ali njegov način je ipak bio nevjerojatno svjež i orginalan. Sada kad razmišljam o tom razdoblju prepoznajem veliki upliv Providnosti.
Što si sve pročitala od Chestertona?
Počela sam s „Pravovjerjem”, više puta sam mu se vraćala i vjerujem da ću opet. Isto vrijedi i za „Vječnog čovjeka”. U ta dva djela sam pronašla najviše materijala za promišljanje i od njih sam najviše naučila. Priče o ocu Brownu najdraža su mi literatura za plažu, a pročitala sam i djela „Čovjek koji je bio četvrtak”, „Heretici”, „Eugenika i druga zla”, „Katolička crkva i obraćenje” te razne eseje.
Što najviše voliš kod Chestertona?
Kod Chestertona volim to što osjećam da on razumije čovjeka, razumije ljudsku narav. Zbog toga njegove procjene društva, njegovi pogledi na povijest i razumijevanje motiva zalaze u jednu dublju dimenziju. Dok razmišlja, dok traži, važna mu je istina. Dok je tražio istinu o pokvarenosti crkve, našao je istinu o njezinoj svetosti. Slobodan je i neustrašiv, njegove misaone vratolomije koje izokreću stvarnost da bi razotkrile istinu potiču me da se oslobađam fiksiranih ideja i sagledavam ih svježim očima.
Divim se njegovoj širini znanja i interesa. Progovarao je iskreno, usudio se dati nepopularna mišljenja i ući u rasprave, a svejedno biti prijatelj.
Chesterton najviše piše o događajima iz svog vremena. Misliš li da su njegova djela aktualna i danas?
Iako je pisao prije gotovo stoljeća njegova kritika društva je toliko aktualna, jer je mišljena uzimajući u obzir ono neprolazno, da se u mnogočemu čini kao da je pisana za naše vrijeme. Chesterton je uvijek aktualno štivo jer je istina uvijek aktualna.
Za kraj, zamolit ćemo te da podijeliš s nama svoju najdražu Chestertonovu misao!
Istaknut ću citat koji uvijek nosim sa sobom:
„Ne obrazujemo li se, prijeti nam stravična i velika opasnost da obrazovane ljude ozbiljno shvatimo.“
To mi je podsjetnik da znanje obogaćuje, ali nam i daje slobodu da ne ovisimo o posljednjim trendovima, novim (a zapravo starim) ideologijama i pustim naklapanjima. Obrazovanje bi nas trebalo činiti ljudima koji ne vise ni o jednom dobu, a ne ukalupljivati nas u samo jedno, današnje. Kao što Chesterton kaže u istom tekstu: „Obrazovanje nam zapovijeda da znamo svu najbolju književnost, svu najbolju umjetnost, sve najbolje nacionalne filozofije. Obrazovanje nam zapovijeda da ih sve znamo kako bismo mogli djelovati bez njih.“ Citat je samo jedan mali primjer kako nas je Chesterton kroz tri rečenice potaknuo da preispitamo smisao školovanja, školovanja koje smo mi primili i školovanja koje želimo svojoj djeci. Dakako, obrazovanje je širi pojam od školovanja, ne treba ga ograničiti samo na ono što se prima u školi, ali složit ćemo se da školovanje traje predugo da se ne bi primilo i nešto od (dobrog) obrazovanja.
gilbert.hr