zašto volim Chestertona - Intervju s Ivom Džebom

Odgovor na vječno pitanje o ljubavi prema autoru „Vječnog čovjeka" - G. K. Chestertonu - ovaj smo put odlučili potražiti kod vječno na šalu spremnog potpredsjednika Hrvatskog čestertonijanskog kluba, Ive Džebe. 

Osim što trenutno obnaša tu časnu funkciju, Ivo će vječno ostati upamćen kao osnivač Kluba i jedan od najvećih zaljubljenika u Chestertonovu misao ne u regiji, nego i u čitavoj Europi, o čemu svjedoči i njegov nadimak: Džeberton.

A kako se ne bismo vječno zadržali na uvodu, vrijeme je da krenemo s pitanjima. 

Ivo, možeš li se sjetiti kad si prvi put čuo za Chestertona i čime te osvojio?

Naravno da se mogu sjetiti. Bio sam na jednoj duhovnoj obnovi i među knjigama koje su se nudile za čitanje bilo je i Chestertonovo „Pravovjerje“. Vjerojatno je netko knjigu tamo donio zabunom, isključivo zbog njezinog naslova, jer se ne bi reklo da je to tip knjige koja se inače čita na duhovnim obnovama. U svakom slučaju, ljubav između mene i Chestertona uistinu je bila na prvi pogled u doslovnom smislu jer me njoj privukao Chestertonov pogled s korica Sionovog izdanja. Učinilo mi se kao da taj čovjek ima nešto jako mudro za reći i ja sam to htio saznati. No,moram priznati da sam nakon prvih 20-ak stranica ostao prilično zbunjen pročitanim i odlučio knjigu odložiti na neko vrijeme. Mislim da čak ni nakon drugog pokušaja nisam došao dalje od 30. stranice, ali nisam odustajao, pogled me proganjao. Treći put kada sam uzeo knjigu odlučio sam je pročitati do kraja pod svaku cijenu. Negdje na poglavlju „Etika vilinske zemlje“ uhvatio sam val Chestertonove misli koja me oduševila. Od tog trenutka nadalje zaljubljenost u Chestertonov pogled prerasla je u ljubav prema njegovoj misli, da tako kažem.

Što si sve pročitao od Chestertona? 

Uh, dosta toga, nema smisla sad sve nabrajati, ali ono što mogu reći jest da sam vrlo solidno upoznat s Chestertonovim filozofskim djelima, esejima, romanima i njegovom biografijom. Ono u čemu bih svakako još mogao napredovati jest Chestertonova poezija i književna kritika.

Dobro, možeš li barem izdvojiti neko djelo koje ti je posebno drago?

Jako je teško izdvojiti nešto od njegovih djela, a da ne bude barem djelomično proizvoljno, ali evo od filozofskih djela bih rekao „Pravovjerje“, od romana „Manalive“, a od zbirki zbirka eseja „Tremendous Trifles“.

Što ti je kod Chestertonovog stila pisanja i života najdraže? 

Ono što Chestertona obilježava jest spoj genijalnog uma koji funkcionira analitički besprijekorno i širine srca koje zna da je analitika sama po sebi suhoparna ako nije oživljena čuđenjem nad onime što se analizira, kao i dobrohotnošću pristupa. Iz njegovog pisanja o bilo kojoj temi saznajete sve o njemu, on se cijeli očituje u svome pisanju na način koji je nemoguće odglumiti. Kada sam prvi puta pročitao neku knjigu o njegovom životu, činilo mi se kao da mi je sve to već poznato, samo nisam znao detalje. To jedinstvo misli i karaktera, koje se, između ostaloga, očituje i u jedinstvenosti njegovog stila, ono je što me najsnažnije privuklo njemu.

Za sve naše čitatelje koji su prvi put čuli za Chestertona: što bi im preporučio da pročitaju? Od čega krenuti?

Obično se kaže da ako bi netko pročitao samo jednu Chestertonovu knjigu u životu, onda bi bilo najbolje da to bude „Pravovjerje“, jer je ono svojevrstan (ali dakako ne potpuni) sažetak njegove misli. No Pravovjerje je jako nabijeno idejama i čitatelj neupoznat s Chestertonom možda bi se mogao zbuniti. Mislim da je „Vječni čovjek“ knjiga od koje je lakše početi, ali možda je još lakše krenuti od nekih njegovih eseja koji se nalaze i na ovoj stranici.

Tu su dakako i Chestertonovi romani i priče o vlč. Brownu, one isto mogu biti zgodan početak, ali mislim da će čitatelj najviše izvući iz njih ako je već donekle upoznat s Chestertonovom mišlju iz filozofskih djela, pa će mu biti lakše uhvatiti puninu Chestertonovih ideja izloženih u romanima ili u pričama o vlč. Brownu.

Budući da je Chesterton živio prije sto godina, misliš li da njegova djela mogu utjecati i na današnji svijet? 

Ne samo da bi njegove misli i djela mogle utjecati na svijet, nego to i snažno čine, pa čak i kada toga nismo toliko svjesni. Gotovo da ne postoji ozbiljan katolički mislilac ili apologet iz engleskog govornog područja na kojega barem u nekoj mjeri nije utjecao Chesterton, a njegov utjecaj iznimno je snažan i puno šire od toga. Navest ću samo neke: C. S. Lewis, J. R. R. Tolkien, P. Kreeft, F. Sheen, von Balthasar, A. Solženjicin, F. Hadjadj, R. Barron… Dakako, njegov utjecaj snažan je i među autorima koji nisu (ili nisu tako „dominantno“) kršćanski. Svi su oni u većoj ili manjoj mjeri u sebi primili odbljesak čestertonijanskog.

Također, Chestertonova misao vrlo je aktualna jer brojne filozofije ili ideje s kojima se on obračunavao doživljavaju puninu svoje snage danas: individualizam, konzumizam, ateizam, opčinjenost tehnologijom i prije svega opća indiferentnost koja je rak-rana suvremenog društva. O svemu ćete tome naći ponešto u njegovim djelima.

Za kraj, podijeli s nama svoju najdražu Chestertonovu misao!

Uh, iz djela čovjeka čije su čitave knjige jedan velik citat, teško je nešto izdvojiti, ali navest ću misao koja je njemu samom pomogla izaći iz „tame na svjetlo“, a mislim da može pomoći i ljudima našeg vremena: „Nijedan čovjek ne zna koliki je optimist, čak i ako se naziva pesimistom, zato što nitko nije izmjerio dubine svojeg duga onome što ga je stvorilo i omogućilo mu da se uopće ikako zove. U pozadini našeg mozga, takoreći, postoji zaboravljeni bljesak ili izljev zaprepaštenog divljenja nad vlastitim postojanjem. Zadaća umjetničkog i duhovnog života jest kopati za tom potopljenom zorom čuđenja, kako bi čovjek koji sjedi na stolici mogao najedanput shvatiti da je zapravo živ, i biti sretan."

gilbert.hr

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB