Prolaznost života

Na prvi pogled, naivna nam umjetnost djeluje naivnom. Veliča prirodu, selo, jednostavan život običnog čovjeka i k tome tehnički samouko – da ne kažemo neuko. Tematski nam djeluje previše obično, a slikarskim umijećem nedorađeno da bi nam bilo važno. No upravo Ivan Lacković Croata u toj i takvoj jednostavnosti vidi i čuje riječi koje nas uče dubinama života, nego što nam se to na prvi pogled čini.

            Hrvatska naivna umjetnost odavno se proslavila diljem svijeta gdje djela mnogih naših naivnih slikara zauzimaju važna mjesta u priznatim galerijama i muzejima. Počašćeni i priznati zaslužili su svoje mjesto u analima povijesti umjetnosti. No često se doima da su upravo zbog svoje naivnosti jednostavna prikazivanja običnih stvari i malih ljudi postali izložbenim primjerkom i svjedokom nečeg prošlog i zaboravljenog. Ipak, u tome se očituje njihova svježina – u bilježenju nečega što je prostom oku promaklo i (postalo) nevidljivo.

            Među hrvatskim naivnim slikarima, svojim se motivima, a ponajviše stilom, ističe Ivan Lacković Croata. Njegov crtež odlikuje se svojim profinjenim bojama te istančanim crtama. Premda je rođen u podravskom selu Batinske, većinu je radnog vijeka kasnije proveo u gradu radeći, na primjer, kao poštar u Zagrebu. No nikada nije zaboravio na svoj rodni kraj koji mu je u sjećanju kao vječnu baštinu ostavio djetinji doživljaj zbilje – koji je pretočio u slike.

            Bez imalo pogrdnog prizvuka, naivac je slikar koji izrazito neposredno i intenzivno doživljava i živi svijet oko sebe. Naivac je zapravo odrasla osoba koja posjeduje djetinju prisnost i bliskost sa svijetom s kojim je stoga u dubokom zajedništvu. Naivac je naivan samo ako je velikodušan prema drugima i svijetu. K tome on ne bježi od svoje duše, već gaji intiman odnos s njom u kojoj je pohranjen sam svijet. A taj svijet se pak sabire upravo u zavičaju, kao mjestu gdje je duša odrasla, pružajući joj pralik za slikarski krajolik.

            Posebnost tog svojeg svijeta duše i duše svijeta, Croata je dojmljivo i upečatljivo naslikao, a što možemo dočarati  s tri riječi: jednostavnost, prisnost i nježnost. Jednostavnost se očituje u njegovu izboru motiva. On slika drveće, cvijeće, polja, grmlje, šumarke, kuće, crkve, sela, ptice, ljude, nebo, sunce i oblake u različitim godišnjim dobima – to jest, u različitim situacijama i stanjima bivstvovanja. To su obične svakodnevne stvari s kojima se susrećemo, a koje počesto zbog običnosti ne zamjećujemo. Vidimo ljude u hodu, leđima okrenute ili licem usmjerene prema zalazećem suncu; krhko, ali profinjeno granje; plave potočnice ili crvene makove; drvene hiže pod snijegom; ptice u letu. Te nam stvari (ili, radije, stvorenja), premda obične, znače i ukazuju na nešto temeljno ljudsko, što nam je tako blisko, a opet najčešće tako daleko. One nam prostim jezikom, koji mogu razumjeti oni doista najmanji, govore duboke stvari i pričaju svoju i našu životnu priču – priču da život prolazi.

            Zato je selo središnji motiv Ivana Lackovića Croate jer je po njemu i po njezinom okolišu, mogao prikazati život takav kakav jest sa svim svojim stanovnicima. Ili, bolje rečeno, sa svim svojim prolaznicima. Ali ta prolaznost nije puka prolaznost; to jest, nije crta bez polazišta i bez  odredišta. Da bismo bolje shvatili o kakvoj se tu životnoj priči radi, potrebno je iznova proučiti same elemente slika. Naime, možemo uočiti da se iz prikazane jednostavnosti razvija prisnost. Male stvari nadohvat ruke najdraže su nam jer se možemo u njihovoj nježnosti i krhkosti poistovjetiti s njima. Drugim riječima, one stvaraju i čine naš svijet. No ne ostaju samo u nama. Mi izlazimo prema njima. Croata u tome prisnome zajedništvu sa svojim motivima, u jednostavnom doživljavanju, zato i razvija takav stil i zato ulazi u detalje. On ih izrazito preciznom rukom naglašava i kistom vjerno prenosi u nijanse mekih boja. Ono što mu granje i cvijeće same pripovijedaju želi dosljedno prenijeti ne sakrivši ni jednu riječ, ni jednu osobinu, dajući glas najmanjima. Zapravo izražava ljubav i nastoji zabilježiti sve ono što je u vremenu u sjećanju, što neumitno prolazi, a što je bitno. Ukratko, prolaznost koju Croata bilježi, put je k vječnoj ljubavi.

            Tako ta neumoljiva prolaznost svijeta nije hladna poput zime ni oštra poput leda. Ona je nadahnjujuća i topla. Zato su zimski ili kasnojesenski pejzaži sutonskoga ugođaja posebno dojmljivi. U središtu tih slikâ nalazi se gaj najčešće sa selom i crkvom, dok pozadinom vlada zalazeće sunce. Dominiraju blage, oku ugodne i tople boje. Pa ako je i prikazana hladnoća zime, ona djeluje nevjerojatno toplo, u čemu se očituje nježnost svijeta. Gledajući te prizore, ujedno se budi nada, i to nada da svijeta, usprkos svojoj prolaznosti, ipak ne završava. Također se odvija i svojevrsno posvećenje života i objava gledateljima da se ne treba bojati života, da ono što nam je tako svagda blisko ukazuje na nekoga ili nešto tko nas čuva. Ono sjetno, sutonsko i zimsko podsjeća nas na život u Bogu – koji već sada po vjeri baštinimo.

            Na koncu, slike Ivana Lackovića Croate objedinjuju tri znaka koje su zapravo krjeposti: vjeru, nadu i ljubav. One su znak koji okrjepljuje, to jest daju čovjeku snagu za hod kroz život te pokazuju da svi mi, u zajedništvu sa svijetom, sudjelujemo u velikoj procesiji prema konačnom odredištu navještenom u našem srcu i u srcu našega svijeta. Sve je sjedinjeno upravo zato što ima jedan ishod, ali i jedno odredište. I premda se na slikama očitava ta prolaznost, one su pokazatelj da smo samo u prolazu prema onostranosti, kojeg se ne trebamo strašiti. To je jedno slovo Croatino, smisao koji izbija iz njegovih slika. No drugo slovo je ono koje nam poručuje kako gledati i kako hodati, odnosno kako biti. A to slovo možda najbolje izražavaju riječi da trebamo biti kao najmanji, kao djeca. Jer najmanji su najveći, i oni će ući u Kraljevstvo Nebesko koje je Vječni zavičaj.

Ovaj esej, izvorno naslovljen Nježnost svijeta i u skraćenom obliku, objavljen je u časopisu Injigo, 6 (2016.) 2, 81-83

Nikola Bolšec

Želiš pomoći u promicanju Chestertona?

KUPI ČESTERNICIJE – rječnik definicija G. K. Chestertona!