Pjesma nerođenog djeteta

Da su stabla velika, a trava da je mala

k’o u ludoj priči,

da ponegdje se more plavi

bjelinom gdje kriči,

Da s neba visi vatra koja

grije cijeli dan,

brdima da raste zelena kosa,

imao bih plan.

U mraku čamim, snatrim kako

oči su mile ili hladne,

i zavojite ulice, i tihana vrata,

i ljude s druge strane.

Nek’ i zarani oluja,

u plač ću tad i borbu poći,

draži su mi od sveg vijeka

što vladao sam carstvom noći.

Kad bi pustili me, mislim,

da kročim u svijet,

bio bih dobar cijeli dan,

jer tu bajke su i cvijet.

Ne bih nimalo prezirao

niti se oholio

kad bih samo naš’o vrata,

kad bih se samo rodio.

 

G. K. Chesterton

(prepjev: KK)

 

Želiš pomoći u promicanju Chestertona? Podrži nas i plati Gilbertu pivo.