Pjesma nerođenog djeteta

 

Da su stabla velika, a trava da je mala

k’o u ludoj priči,

da ponegdje se more plavi

bjelinom gdje kriči,

 

Da s neba visi vatra koja

grije cijeli dan,

brdima da raste zelena kosa,

imao bih plan.

 

U mraku čamim, snatrim kako

oči su mile ili hladne,

i zavojite ulice, i tihana vrata,

i ljude s druge strane.

 

Nek’ i zarani oluja,

u plač ću tad i borbu poći,

draži su mi od sveg vijeka

što vladao sam carstvom noći.

 

Kad bi pustili me, mislim,

da kročim u svijet,

bio bih dobar cijeli dan,

jer tu bajke su i cvijet.

 

Ne bih nimalo prezirao

niti se oholio

kad bih samo naš’o vrata,

kad bih se samo rodio.

 

G. K. Chesterton

(prijevod: KK)

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB