Osoba Isusa Krista

Chesterton je bio pozvan odgovoriti na članak u The Hibbert Journal-u u kojem se dovelo u pitanje Gospodinovu božansku narav te se Njegovom učenju pripisala zabludivost i manjkavost. Odgovor započinje pišući kako namjerava govoriti „o stvarnom Isusu kakvim se prikazuje u Novom zavjet. Ne kakvim se čini nekom vjerniku, već kakvim se čini bilo kome: kako je izgledao meni kad sam bio agnostik, kako je izgledao te kako i dalje izgleda poganima kada prvi puta čitaju o Njemu. Ako dakle, kaže, u ovom članku Njemu možda naizgled olako pristupam, neka se razumije da to činim poradi argumenta u prilog hipotetskog čovjeka Isusa iz sirijskih dokumenata, a ne u prilog božanske osobe u koju vjerujem.“

            Ono što mi je kod kritičara najupečatljivije jest da je u krivu u pogledu činjenica. Posebno je u krivu u pogledu prvotne činjenice kakva je to osoba Isus u evanđeljima. Sva njegova argumentacija u konačnici se svodi na to da kada, takoreći, pogledamo kroz četiri prozora evanđelista na taj tajanstveni lik, možemo vidjeti tipičnog Židova iz 1. stoljeća s prepoznatljivim ograničenjima takvog čovjeka. Ali upravo to ne vidimo! Ako ćemo stvar iznijeti sasvim jednostavno i bez ikakvih simpatija, mi vidimo izvanredno biće koje bi zasigurno djelovao ludim u svakom stoljeću, koje naveliko i naširoko tvrdi da je božanstvo, koje stalno protuslovi samom sebi, koje izdaje neizvršive zapovijedi, koje bi svakome djelovalo da je u krivu tamo gdje se nama čini da je u krivu, koje bi djelovalo da je suglasno s ne drevnim, već modernim stvarima poput štovanje djece, tamo gdje se nama čini da jest u pravu. Ljudi ga zbog nekih njegovih rečenica opravdano mogu prozvati luđakom. Zbog drugih rečenica ga stoljećima kasnije s pravom mogu prozvati prorokom. Ali nitko ga nikako ne može zvati Galilejcem iz doba cara Tiberija. Takvim ga nije doživljavala vlastita obitelj koja ga je željela skloniti kao luđaka. Takvim ga nije doživljavao vlastiti narod koji ga je linčovao još uvijek potresen zbog njegove potresne bogohule. Dojam koji ostavlja na antičke i moderne skeptike nije njegova dokučivost, već opasna nedokučivost, posjedovanje određene bezobličnosti i tajanstvenosti čije dubine ne možemo izmjeriti… Ono što možete reći za Isusa, sviđa li vam se On ili ne, jest da je bio megaloman poput Nerona ili mistagog poput Cagliostroa. No bio On neznatan ili ne, bjelodano je da su evanđelja skučena za Njega. Bio On znamenit ili ne, previsok je za pozornicu povijesti.

            Uzmem li zdravo za gotovo (kao što većina ljudi današnjice čini) da je Isus iz Nazareta bio jedan od običnih učitelja ljudi, tada mi je On doista sjajan i upečatljiv, ali pun zagonetki i nečuvenih zahtjeva, koji nikako nije praktičan i koristan savjetnik kakvi su to brojni pogani i brojni isusovci. Ali ako hipotetski zauzmem drugo gledište, tada slučaj postaje neobično privlačan pa čak i uzbudljiv. Ako kažem: „Pretpostavimo da je Bog doista hodao i naučavao ovom zemljom. Što bismo trebali misliti o njemu?“ Tada su pomaknuti temelji moga uma. Koliko mogu išta pretpostaviti, mislim da u tom biću trebamo vidjeti zbunjujuće stvari koje vidimo u glavnom liku evanđelja. Mislim da bi nam djelovao ekstremnim i nasilnim jer bi vidio neki daljnji razvoj u krjeposti koji je za nas još neisproban. Mislim da bi nam djelovao protuslovnim jer, gledajući na život kao na kartu, vidio bi vezu između stvari koje su za nas nepovezane. Međutim, mislim da bi uvijek zvučao istinito našem vlastitom osjećaju za ispravno, ali zazvučao bi takoreći odveć glasno i odveć jasno. Bio bi nam odveć dobar, ali ne i odveć loš: „Budite savršeni!“ Mislim da bi se, po naravi stvari, dogodio neki tragičan sudar njega i čovječanstva koje je stvorio, što bi kulminiralo u nečemu što je istovremeno i zločin i ispaštanje. Mislim da bi bio okrivljen kao tvrd prorok jer je ponižavao oči ohole, a isto tako bio bi okrivljen kao sentimentalan slabić jer je volio stvari u zapećcima, djecu i prosjake. Ukratko, mislim da bi nam odavao dojam da sve naše standarde preokreće naglavačke, ali i dojam da ih je nedvojbeno ispravio. Stoga, da sam bio grčki mudrac ili arapski pjesnik prije Krista, u snu bih shvatio što bi se stvarno dogodilo da se na ovoj zemlji potajice rodi otac bogova i ljudi. Općenito gledajući, možda je i dalje to samo san. A u budućnosti će se između onih koji misle da to jest san i onih koji misle da nije, voditi veliki rat u kojem će sve ove neozbiljnost biti zaboravljene.

Hibbert Journal, srpanj 1909., u knjizi The man who was orthodox (1963.)

G. K. Chesterton

(preveo: Nikola Bolšec)

Želiš pomoći u promicanju Chestertona?

Podrži nas i plati Gilbertu pivo.

Bog, chesterton, čovjek, Isus Krist

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB