Negativni i pozitivni moral
O negativnim i razornim stvarima se priča ogromna količina bedastoća. Najsmješniji se progresivac tuži na negativni moral te ga uspoređuje s pozitivnim moralom u korist potonjega. Najsmješniji se konzervativac žali na razorne reforme te ih uspoređuje s konstruktivnim reformama u korist potonjih. No i jedan i drugi sasvim propuštaju razmisliti o samom značenju riječi „da“ i „ne“. Odgovoriti na jedno pitanje s „da“ znači podrazumijevati „ne“ za drugo. Željeti izgradnju nečega znači želju za razaranjem svega što priječi njegovu izgradnju. To je osobito jasno u komešanju oko „negativnog“ morala Deset zapovijedi. Istina je kako jezgrovitost Dekaloga ne dokazuje sumornost i uskost neke religije, već njenu širokogrudnost i dobrohotnost. Kraća je pri navođenju zabranjenog negoli dopuštenog upravo zato što je većina stvari dopuštena, a tek nekolicina zabranjena. Optimist koji bi inzistirao na sasvim pozitivnom moralu započeo bi govoreći čovjeku kako smije brati maslačke te nastavio mjesecima prije negoli dođe do činjenice kako smije bacati kamenčiće u more. U usporedbi s tim pozitivnim moralom, Deset zapovijedi sja kratkoćom koja je srž pronicljivosti.
No naravno da ta pogreška seže još dublje. Negativni moral je pozitivni moral iznesen na najjasniji i stoga najpozitivniji način. Ako mi kažu da ne smijem ubiti g. Robinsona, ako me zaustave pri samom pokušaju ubojstva g. Robinsona, očito je da g. Robinson nije samo pošteđen nego na neki način i obnovljen, pa čak i stvoren. A oni kojima je drag, kojima bi moj reakcionarni romantizam mogao ukazivati na uključenje g. Robinsona, bit će itekako svjesni da su obnovili živo i složeno jedinstvo. Slično tome, oni kojima je draga europska civilizacija te im je zajednički kodeks onog što se obično nazivalo kršćanskim svijetom, shvatit će da spasenje nije negativno, već vrlo pozitivno, pa čak i vrlo složeno. Radovat će se njegovu bijegu mnogo prije negoli budu raspolagali s dovoljno slobodnog vremena kako bi ga istražili. No i bez istraživanja će znati da ima mnogo toga za istraživati te da ima mnogo toga vrijednog istraživanja. Ništa nije negativno, osim ničega. Nije naše izbavljenje bilo negativno, već ništavilo i uništenje od kojih smo izbavljeni.
S druge je strane ista pogreška glede naprosto razornih reformi. Mogli bismo je jednakom lakoćom primijeniti i na naprosto razorni rat. U oba bi slučaja razaranje moglo biti ključno za izbjegavanje razaranja, a isto tako i za mogućnost izgradnje. Ne razaraju ljudi brod tek toliko da bi imali brodolom; možda razaraju drvo kako bi imali brod. Žaliti se kako smo četiri godine Velikog rata proveli u običnom razaranju znači žaliti se da smo ih proveli bježeći od toga da budemo uništeni. I opet, to znači zaboraviti na činjenicu da ubojičin neuspjeh znači život pozitivnog, a ne negativnog g. Robinsona. Uzmemo li imaginarnog g. Robinsona kao predstavnika prosječnog modernog čovjeka iz zapadne Europe te ga proučimo od glave do pete, naći ćemo i greške i zasluge. U cijeloj civilizaciji koju smo spasili naći ćemo greške ravne zaraznim bolestima. Njena stopala, ako možda i nisu od zemlje, svakako jesu u zemlji, zaglavljena u blatu materijalističke industrijske bijede i očaja. Reći da je spašavanje g. Robinsona od davljenja očigledno dobro i dika znači promašiti cijeli smisao ljudskog života. To znači zaboraviti svako dobro čim smo ga spasili, to jest, izgubiti ga čim smo ga zadobili. Napredak takve vrste jest nada koja je neprijatelj vjere te vjera koja je neprijatelj ljubavi.
Kad nam se nade za nadolazećim vremenom čine uznemirenima ili sumnjičavima, a mir kaotičnim, sjetimo se da je zapravo naše razočarenje to što je iluzija. Naše je izbavljenje stvarnost. Naši razlozi za zahvalnost su zbilja daleko veći negoli naša sposobnost za zahvalnost. Upravo kroz plemenitu poniznost, pa čak i plemenit strah, nastaju nove stvari. Stvari najviše ukrašavamo kad ih najviše volimo. A najviše ih volimo kad smo ih skoro izgubili.
(prijevod: KK)
Želiš pomoći u promicanju Chestertona? Podrži nas i plati Gilbertu pivo.