Gilbertov poučak: Kako ispravno piti

Novo ćudoređe vezano za problem žestokoga pića donekle nas je nasilno zaskočilo. Entuzijasti u izvedbi variraju od nasilna izbacivanja čovjeka u ponoć i pol[1] do dame koja sjekirom razbija američke barove. U tim se raspravama gotovo uvijek naslućuje da je vrlo mudar i umjeren stav ako kažemo da bi se vino i slične stvari trebale piti samo kao lijek. S posebnom žestinom se ne slažem s tom izjavim. Jedina istinska opasnost i jedini nemoralan način pijenja vina jest ako ga pijemo kao lijek. A razlog je sljedeći. Ako čovjek pije vino da bi postigao zadovoljstvo, želi postići nešto što je iznimno, nešto što ne očekuje u svakom trenutku, nešto što, osim ako nije pomalo lud, neće ni pokušati postići u svakom trenutku.

Ali ako čovjek pije vino radi zdravlja, tada pokušava postići nešto što je prirodno, to jest nešto bez čega ne bi trebao biti, nešto s čijim bi se nedostatkom teško pomirio. Čovjek koji je upoznao ekstazu ekstatičnosti neće se dati zavesti; puno je primamljivije uhvatiti tračak ekstaze normalnosti. Kada bi postojala čarobna pomast te kada bismo je ponudili snažnu čovjeku i rekli: „Od ovoga ćeš moći skočiti sa Spomenika“ on bi bez sumnje skočio s njega, ali ne bi skakao s njega cijeloga dana na zadovoljstvo čitava Cityja. Ako bismo tu pomast odnijeli slijepom čovjeku i rekli: „Od ovoga ćeš progledati!”, on bi bio pod težom kušnjom. Bilo bi mu teško neprotrljati je na oči svaki put kada bi čuo klopotanje plemenitoga konja ili pjev ptica u svitanje. Lako je uskratiti vlastito veselje, teško je uskratiti vlastitu normalnost. S time dolazi činjenica koju svaki liječnik zna: često je opasno bolesnicima davati alkohol čak i onda kada im je to potrebno. Ne treba napominjati kako ne mislim da je davanje alkohola bolesnima kao podražajna sredstva nužno neopravdano. No mislim da je prava uporaba davati ga zdravima za zabavu te da je to puno više u skladu sa zdravljem.

Čini se da je pouzdano pravilo u ovoj stvari poput mnogih drugih pouzdanih pravila – paradoks. Pij zato što si sretan, nikada zato što si nesretan. Nikada ne pij ako bi bio očajan bez pića jer ćeš biti poput konzumenta džina sumorna lica iz sirotinjskoga predgrađa; pij kad bi bio sretan i bez pića, i bit ćeš poput nasmijana talijanskoga seljaka. Nikada ne pij jer trebaš piće, jer to je racionalno pijenje i put u smrt i pakao. Pij jer ga ne trebaš, jer je to iracionalno pijenje i drevno zdravlje svijeta.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Heretici. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Gilbert.hr.

[1] Pisano u vrijeme zatvaranja engleskih pivnica

chesterton, heretici, piti, radost, veselje, zahvalnost

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB