Sjajno čini se ono malo duše što mi obdan srca vjetri tuku, iz svih smjerova nadiruć’ ju ruše i dnevice to tješnje zemlji vuku.   U sidrištu prvom spokoja si traga svanućem odmah zastati u istom, jur ju čeka neka nova draga, valovita, k’o dugi potez kistom.   I na pučini...