Toradora – slatki romantični anime namijenjen srednjoškolcima
Čini se da starija populacija o animeima ima jednu od dvije predodžbe: anime su za djecu ili animei su animirana pornografija. Prava istina je da je animacija samo još jedan od medija kojim se mogu kazivati priče, a kvaliteta tih priča ne ovisi o mediju nego o onima koji oblikuju priču. Animei imaju jednako potencijala za kvalitetnu priču kao i bilo koja serija, a u skladu s time i potencijal da budu jednostavno rečeno – smeće. I ima smeća među animeima, najgore je što se u lošijim ekonomskim situacijama animatorske kuće i odlučuju za izradu animea koji će im donijeti profit, a tamo profit donose iste stvari kao i na zapadu. Tako nastaju smeća i oni koji odluče pružiti priliku animeima mogu se dobro opeći ako uzmu bilo koji anime za početak.
Ni ovaj anime o kojem ćemo govoriti nije idealan početni anime, ovo je samo jedan od slatkih animea namijenjenih za tinejdžere, ali dobar je za brzinsku usporedbu s američkim serijama namijenjenih tinejdžerima koje žare i pale našim televizijama već nekoliko desetljeća.
Anime Toradora izašao je 2008. godine. Dovoljno je to godina odmaka da se hladne glave osvrnem na primjerak animea romantičkoga žanra i to podžanra srednjoškolske romanse. Animei su u Japanu uobičajen dio popularne kulture kao što su kod nas sapunice i sitkomi. I onda imamo ovaj anime, pravi primjer svoga žanra i prepun klišeja koje u njemu možemo pronaći.
Ono što ga čini vrijednim gledanja upravo je to što sasvim odgovara dobi kojoj je namijenjen, a i godinama kasnije i dalje je zabavno iskustvo. Epizode su međusobno povezane, ali i dalje je skoro svaku epizodu moguće pogledati zasebno i kao svoju vlastitu malu priču.
O čemu se ovdje radi? Radnja je jako jednostavna. Glavni likovi su Taiga i Ryuuji, djevojka i mladić koji žive živote koji su prilično različiti. Ryuuji je mladić kojeg se mnogi boje zbog njegova lica koje je naslijedio od oca koji je ostavio njegovu majku dok je bila trudna, a za kojeg se može pretpostaviti da je pripadao yakuzama prema njegovu stereotipnom izgledu. Unatoč njegovu licu zbog kojega ga mnogi zamjenjuje za delikventa, on je zapravo blag i brižan mladić koji vodi cijelo kućanstvo umjesto svoje dobrodušne, ali praznoglave majke koja radi kao neka vrsta hostese u noćnim barovima. Taiga, koju zovu Tigar Koji Stane na Dlan, djevojka je koja živi sama u stanu u luksuznoj zgradi. Niska je i slatka, ali unatoč svome izgledu zbog kojega djeluje poput lutke, ona je zapravo prilično agresivna djevojka koja poznaje borilačke vještine i ne boji se nikome reći u lice što ga ide. Taiga i Ryuuji tako su potpuna suprotnost izgledom, karakterom i socijalnim statusom.
Ryuuji je zaljubljen u Taiginu prijateljicu Minori, a Taiga u Ryuujijeva prijatelja Yusakua. Dvoje mladih sklapaju dogovor da će pomoći jedno drugome da završe sa svojim simpatijama i tako njihova pustolovina počinje.
Prvo što je vidljivo to je da oba glavna lika žive u disfunkcionalnim obiteljima u kojima su prisiljeni brinuti se sami za sebe. Njihove teškoće uvučene su nenapadno kroz ovu romantičnu komediju koja je prepuna pretjerane dramatičnosti, što je karakteristika gotovo svake animacije. Teško je na pojednostavljeno lice s povećanim očima unijeti kroz animaciju dovoljno emocija i to se mora nadoknaditi dramatičnošću, ali isto to čine i sve sapunice unatoč tome što se koriste pravim glumcima i često jako velikim budžetima. Animacija je posebna vrsta umjetnosti koja je u isto vrijeme jako ograničavajuća i jako oslobađajuća.
Ova priča je ohrabrujuća i prikladna za tinejdžere jer priča o zgodama i nezgodama mladih ljudi koji se moraju nositi i sa svojim školskim obavezama, obiteljskim problemima te dodatnim stvarima poput zaljubljenosti. Sve to je puno odgovornosti ostavljeno na jako mladim ljudima i to se uspijeva osjetiti kroz ovu priču unatoč tomu što je sve ovijeno u veselu atmosferu i crteže jarkih boja. Ovi likovi idu u školu, muče se s ispitima, školskim natjecanjima, druže se sa svojim prijateljima i idu kući, čak i ako im je obitelj sasvim disfunkcionalna.
Nasuprot tome, kao da su u zapadnjačkim serijama za mlade zavladale pesimistične radnje pune droge, vršnjačkog maltretiranja, ludih zabava i natjecanjima voditeljica navijanja sa svim drugim djevojkama. Američke serije prepune su pretjeranog crnila, a sve u ime istinitosti, pouke i dosljednosti. U stvarnosti tu nema ni traga istinitosti, pouke ni dosljednosti. Stvarno je istina da stvarnost imitira umjetnost i zato ne želim gledati umjetnost koja se poziva na stvarnost. Ona treba oblikovati svoju stvarnost i navesti nas da poželimo svoju stvarnost učiniti boljom. Nemojte sada pomisliti da su svi animei cvijeće i svjetlo, Japanci su poznati po svojim eksplicitnim scenama nasilja i krvi, a to ćete u animeima poput Toradore donekle uspjeti izbjeći.
Toradora je slatki anime uz koji suosjećate s glavnim junacima, uočavate sličnosti sa svojim školskim iskustvom, ali i kulturne razlike s Japanom. Nećete vidjeti tematiziranje pijanki ili drogiranja, a čak se i na markiranje i loše ocjene gleda puno ozbiljnije nego što je to slučaj u američkim tinejdžerskim serijama. Cijeli serijal gledat ćete kako se dvoje glavnih junaka zbližava i kako se polako zavole. Bit će tu puno smiješnih scena, dirljivih, prikaza prijateljstva i uobičajene tinejdžerske zabave poput školskih izleta i odlaska na plažu. Vidjet ćete mnogo nesigurnosti koje nose likovi animea, a koji će vas podsjetiti na tinejdžerske dane.
Svakako očekujte okrenutost tinejdžerima i djetinji ton u skladu s time, ali ako ipak bolje pogledate, vidjet ćete odjeke nekih tema koje su značajne i drugima, a ne samo tinejdžerima. Ali ako i to zanemarimo, ni kratki povratak u tinejdžerske dane nije tako loše.
Ema Botica