Zašto društvene igre?
Obožavao sam igrati Pajceka[1]. To jest, volio sam igrati Pajceka kao osnovnoškolac – treći ili četvrti razred – sa svojom bakom i djedom ujesen. Uvečer bismo sjedili u kuhinji uz toplu i blagu svjetlost žarulje i vatra u peći je činila sve da svojom glazbom ugodi trenutak. I tako bismo krenuli...