petar i trg
Sveti Robert Bellarmin, Naučitelj Crkve i jedan od njenih ponajvećih teologa u svojem je monumentalnom djelu „De Controversiis“ (u knjizi o obilježjima Crkve) proširio temeljna 4 obilježja (jedna, sveta, katolička i apostolska) na 15 obilježja koje posjeduje istinska Kristova Crkva.
U nedjelju, 15. ožujka, svijet je obišla fotografija pape Franje kako blagoslivlja prazan trg sv. Petra. Dogode se trenutci od kojih se shvaćanje i percepcija Nauka raščisti, stvari postaju jasnije kao morski obzor nakon bure.
Fotografija Pape koji blagoslivlja prazan Trg svjedoči nam o sedmom obilježju kako ga navodi sv. Bellarmin - jedinstvo članova među sobom i njihove glave. Jer Crkva je jedna, jedno tijelo Kristovo, jedna nerazdijeljena halja Kristova, jedna zaručnica Zaručnikova, jedno stado Dobroga Pastira koji je Petru rekao: „Pasi jaganjce moje“.
Oprečnost Pape, Petrovog nasljednika koji je utjelovljeno jedinstvo katoličke Crkve kao njena vidljiva glava (jer je glava Crkve Krist) stoji kao simbol punine Crkve naprema praznini i lišenosti trga. Sve što se na trgu nalazi je samo obelisk koji ga podsjeća kao nasljednika Princa Apostola da mu je sudbina završiti na njemu za Crkvu, a kroz njega i na sudbinu Crkve. Koliko je važno ovo jedinstvo Crkve s Petrovim nasljednikom govore nam i Pismo i Crkveni Oci i Učiteljstvo, no fotografija me podsjetila na jednu malo poznatu stvar iz teologije koja možda najkonkretnije govori o važnosti Pape - da je miran i univerzalan prihvat neke osobe kao Pape nezabludivi znak nečijeg pontifikata. Jer cijela Crkva ne može kao uz Papu prionuti uz osobu koja to nije. Činjenica da Crkva prihvaća tog čovjeka od krvi i mesa, obučenog u bijelo, koji blagoslivlja desnom rukom Kristovu Crkvu daje nam nezabludivu sigurnost da imamo vidljivu stijenu na kojoj je Crkva sagrađena i koju vrata paklena neće nadvladati. Ime i prezime Pape članak je vjere, a ne puka tehnikalija ili apstrakcija. Nezabludiva je činjenica da je taj čovjek s fotografije, koji je potom unatoč teškom šepanju hodočastio za Crkvu koju mu je Krist povjerio. U njemu nam je Krist darovao stijenu i pastira.
Prazan Trg sv. Petra dočarava nam značenje četvrtog obilježja iz „De Controversiis“- doseg, mnoštvo i raznolikosti vjernika. Odnosno, sv. Bellarmin navodi kako istinska Kristova Crkva može biti samo ona kojoj su pripadali i vjerovali vjernici svih razdoblja, nacija, rasa i mjesta. Jer Crkva je katolička, univerzalna. Kao što na praznom papiru postoji bezbroj mogućnosti popunjavanja, tako nam prazan Trg omogućava zamisliti da pred Petrovim balkonom stoje vjernici iz raznih povijesnih razdoblja, bilo koje rase, nacije, kulture, geografskog područja. Ali ta nam praznina opet pomaže dovesti stvar iz apstrakcije u konkretnost. Možemo pronaći i citirati stotine paragrafa Katekizama, Otaca, teoloških priručnika o tome što je Crkva, ali kad gledamo Petra nad praznim Trgom postaje nam jasno: nešto nedostaje. Nedostaje Crkva, jer Crkva ima krv i meso. Crkva smo svi mi.
Luka Jurković