Nedostaci distributizma

Kako bismo odgovorili na određena općenita pitanja koja su nam postavljena u zadnje vrijeme, potrebno je vratiti se na određene fundamentalne činjenice o distributizmu. Ne samo da se moramo sjetiti očitih stvari koje distributist može reći u korist distributizma, već se začudo moramo sjetiti stvari koje bi distributist mogao kazati protiv distributizma te, ako je mudar, svih stvari koje bi mogao kazati protiv sebe.

Distributizam se kasno probudio. Cijela današnja problematika jest u pitanju je li se probudio prekasno. Sve dok suprotni procesi nisu bili gotovo privedeni kraju nije se našao nitko dovoljno vičan pobuni protiv tih procesa. Čak i u velikoj i izoliranoj ličnosti Cobbetta[1] to bješe više stvar instinkta negoli ideala. Pa čak i dugi i junački agrarijanski rat u Irskoj[2]  bio je, naravno, življe usmjeren na religijsku i nacionalnu stranu negoli na samu ekonomsku teoriju. Mnogo razloga se može pronaći ovom zakašnjelom posvještenju o izdaji slobode i vlasništva. To je djelomično zato jer se normalni ljudi uglavnom zadnji probude. Oni su dobri spavači, kao i dobri uživatelji hrane i pića; miljenicima svojima on u snu daje. Rano se budi kapitalist, gramzljivac koji izviđa prilike. Uskovidni plaćenik pazi da ga se ne uhvati pospanog. Pričamo o jutarnjim pticama, ali spodoba koja rano rani uglavnom je neka vrsta crva. Postoji još jedan praktičan paradoks. Normalne osobe općenito uzimaju normalne stvari zdravo za gotovo; pa čak i kada te stvari više nisu tu. Zato što bi mogli čvrsto zaspati na klupi, uzimaju zdravo za gotovo to što se bude u krevetu. Primjerice, obratite pažnju kako mnogi iskreni staromodni Englezi još uvijek imaju neku nejasnu predodžbu kako je Engleska slobodna zemlja. Imaju maglovitu pretpostavku da nas naša stara ljubav prema slobodi štiti od sila stranih despota i vojnih žandara. Kod tih ljudi to nije neiskrenost. Oni toliko ljube slobodu da ne mogu vjerovati kako su je izgubili; kao kakvo staro pismo ostavštine koje priča o mrtvima kao da su živi. Činjenice su, naravno, u sasvim komičnoj i zapanjujućoj opreci. Engleski narod, a posebice engleski siromasi, u ovom je trenutku istrenirani disciplinirani putem policije i službenog sistema više od ijednog drugog naroda; s mogućom iznimkom Rusije te, u drugom smislu, Amerike. U Rusiji policija barem vlada tiranski, a u Americi kriminalci vrše još veću tiraniju.

Stoga čak i oni koji nisu svjesni prirode modernog monopola njegovi su svojevrsni nesvjesni svjedoci; kasno su se probudili, a neki od njih se sporo bude. Posljedično, užas kojeg su postajali svjesni kretao se brže od njih. Katastrofalno stanje nadjačavalo je sve što su govorili. Usud je najelokventniji distributist; izgovorio je presudu sa strašnom jasnoćom koju je malo koji začetnik distributizma ikad dostigao. A presuda je bila ova: ako distributizam nije moguć, onda ništa nije moguće. Ako svijet ne može živjeti jednostavnijim načinom života, onda će svijet umrijeti. Jer svijet kapitalizma i industrijalizma, taj jedini svijet kojeg smo ikada poznavali, već je mrtav. Stoga, osvrćući se na ono što smo zapravo kazali, shvaćamo da je ono što smo rekli bilo iznimno nedostatno uzimajući u obzir ono što se trebalo reći. Da se izrazimo riječima kakvog korumpiranog političara, koji gleda na svoj život i planine zlata koje je sakupio, velimo: „Zapanjen sam vlastitom umjerenošću!“

Kada je cijeli svijet prorokovao beskonačno bogatstvo Americi, mi smo jednostavno odbili bilo kakvo prorokovanje. Mogli smo isto tako prorokovati instantni bankrot i propast Amerike; nakon čega su nas mogli zatvoriti u umobolnicu da bi gotovo odmah naše prorokovanje bilo ispunjeno.[3] Kada su nas svi pozivali da se divimo velebnom bogatstvu i fantastično organiziranom luksuzu Novih bogataša, mi smo jednostavno kazali kako se ne divimo luksuzu bogataša. Da smo odgovorili kako su Novi bogataši sada gotovo siromašni kao i Novi siromasi, gledali bi na nas kao na potpune idiote, a bili bi u pravu. Nije mi žao radi naše tupavosti. Drago mi je da smo prezirali bogate čak i dok smo mislili kako imaju odvratnu prednost bogatstva. Ali danas se ni oni ne usuđuju to nazvati prednošću. Danas je kapitalizam tek ime, jer je to sistem u kojem kapitalisti nemaju kapitala. Po prvi puta možemo odahnuti i kazati kako naša vlada nije plutokratska. To je samo oligarhija bivših plutokrata. To je dan grozomorne tame i tajanstvenih presuda; čudan dan kada čak ni pokvareni nisu bogati.

Čovjek koji ne zna kraj civilizacije kada je vidi poput je čovjeka koji ne zna raspoznati glavu i rep psa, ili pramac i krmu broda. Svakome tko može sagledati sveopću, namjernu i gotovo kozmičku devastaciju privatnog i javnog dobra, koja se dogodila u zadnje vrijeme u svakoj zemlji i na svakom kontinentu, bez shvaćanja da takvi znakovi i znamenja prate kraj epohe[4], manjka mašte koja je sva snaga zdravog razuma. Iako su neki slijepi čak i u ovom trenutku, a mnogi su neoprostivo slijepi sve do sada, ipak je ispravno zabilježiti ovu manu čak i kod onih koji su se odricali zločina jer je zlo. Trebali smo stvari vidjeti jasnije, pa da kazna započne odmah nakon zločina. Primjerice, trebali smo jasnije inzistirati da su Odbori i Korporacije ne samo znak pokvarenosti, već i znak slabosti. Kada se se kapitalističke tvrtke srušile jedne drugima u naručje, trebali smo odmah zaključiti kako su se onesvijestile, a upravo zato jer su se svi onesvijestili, nisu se srušili. Čak i u one dane, monopol na širokom planu zapravo je značio bankrot u širokom planu. Ispričavam se prije svega što smo odveć poštovali naše neprijatelje.

[1] William Cobbett (1763 – 1835) bio je engleski novinar i političar. U svojoj knjizi "Rural rides" jaše na konju kroz Englesku i opisuje propadanje ruralnog načina života koje se između ostalog dogodilo zbog raspuštanja samostana.

[2] Tzv. Land war bilo je razdoblje pobune ratara u ruralnoj Irskoj koje je počelo 1879. godine.

[3] Chesterton cilja na Veliku gospodarsku krizu.

[4] Chesterton ovdje, kao i na mnogim drugim mjestima, sluti početak II. svjetskog rata.

G. K. Chesterton

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB