Mlada ilustratorica Angela Turkalj: Chestertonova zaigranost i karakterističan stil pisanja i izražavanja nešto su čemu svim srcem težim!"

Angela Turkalj Osječanka je s diplomom Likovne akademije i razgranatim interesima i hobijima (slikanje, čitanje, grafički dizajn, šetnja, ilustriranje, fotografija…). U ovom intevjuu s nama je podijelila svoja razmišljanja i planove te nam otkrila zašto voli Chestertona.

Uz to što si diplomirala na grafici, radila u školi, pišeš i priče za djecu i izrađuješ slikovnice! Kako si se odlučila baš za tu formu?

Spoj teksta i slike i način na koji se nadopunjuju, privlači me odavno.
Zapravo je ljubav prema ilustraciji i tekstu započela u ranijem djetinjstvu. Zahvaljujući brižnim, maštovitim i mladim roditeljima, vrlo rano sam uronila u pripovjedački svijet. Otac je izmišljao i pričao priče s nevjerojatnim zapletima, likovima izražajnih osobnosti i detaljnim opisima mjesta i događaja. Te priče živjele su sa mnom. Nešto kasnije, gledajući prilog o jednoj ilustratorici, shvatila sam da i sama želim biti ilustratorica. Primarno sam likovnjak (uvijek) u potrazi za dobrom pričom.

Što te privlači kod priča za djecu? Jesu li djeca „posebni čitatelji“?

Teško bi mi bilo reći što me ne privlači kod priča za djecu. Pogled na svijet iz dječje perspektive je uvijek nov i svjež. Sjećam se jedne stare zbirke kratkih priča za djecu koje su pisali domaći autori, a koje su mi čitali roditelji. Toliko šaljivih i maštovitih priča, manje ili više fikcijskih. Ipak, provlači se jedan motiv koji mi danas posebno upada u oči, a to je – izmišljanje. Sjajno mi je kako djeca nepoznato i nejasno popunjavaju izmišljanjem, jer tu i ja učim da gotova rješenja nisu uvijek – rješenja.
To se može primijeniti i na djecu kao čitatelje. Ako pogledate stare bajke, uočit ćete neke nedostatke u uzročno-posljedičnim vezama. To je zato jer djeca drukčije doživljavaju i povezuju. I njima takve „nelogičnosti“ nisu ni najmanji problem. Pa ako i upitaju nekog starijeg da im objasni spornu stvar, ja bih ga savjetovala da djetetu odgovori protupitanjem: „A što ti misliš kako je to bilo?“ i da se ugodno smjesti…

Tvoja prva slikovnica zove se „Florentina“. Izdala si je u vlastitoj nakladi. Što te nadahnulo da je napišeš/naslikaš i kako si se odlučila na taj korak da je samostalno objaviš?

Florentina je nastala kao posveta mom pokojnom ocu, a ujedno i zahvala za nevjerojatno djetinjstvo. Imala sam vrlo jak unutarnji poticaj napisati je i ilustrirati, jer je bila najdraža priča koju mi je pripovijedao otac, koji je, zapravo, njezin originalni autor.
Ipak, neki dijelovi priče pali su u zaborav, pa sam se morala baciti na izmišljanje. Ilustrirati sam počela nakon diplome i u tom razdoblju naslikala sam većinu ilustracija. Cijela stvar je bila na pauzi tri godine, jer sam bila pomalo obeshrabrena situacijom s našim izdavaštvom i uopće interesom za domaće autore. Ipak, većim dijelom bila sam svjesna svoje anonimnosti, ali i žarke želje da Flo jednom bude otisnuta. Mama mi je uvijek davala poticaj, ali je zaručnikov prijedlog i ohrabrenje za samostalno objavljivanje bio presudan. I tako sam prošlog proljeća uz njegovu pomoć prepravila tekst, zamolila dvije prijateljice da ga pregledaju i lektoriraju te se posvetila ostatku ilustracija. Već sredinom studenog, „Florentina“ je izašla iz tiska!

Koji su ti uzori u tvom radu i koja djela još imaš želju ostvariti?

Navela bih dva naša ilustratora od kojih sam imala priliku i čast učiti. To je Dražen Jerabek, koji mi je predavao u srednjoj školi, i Stanislav Marijanović, čiji sam kolegij Ilustracija pohađala.
Jerabekove ilustracije me i danas zadivljuju, jer su slikane velikom posvećenošću i brigom za detalje.
A Marijanovićev humoristični pristup (jer je i autor tekstova) nasmije me i time potakne na kreativno razmišljanje. Još bih navela i Dr. Seussa, ali njegov pristup i humor nije moguće predstaviti ukratko, pa ćete se jednostavno složiti sa mnom kako je riječ o nečem iznimnom.
„Florentina“ je pisana u proznom obliku i ima jasnu fabulu. Sada bih voljela napisati nešto u stihovima i slobodnije prirode. Ipak, to će morati pričekati, jer imam nekoliko suradnji za odraditi prije toga.

Prepoznaješ li nešto čestertonijansko u svojim djelima?

Dakako! I u temi i u pristupu. Vrijednosti koje je Chesterton branio iste su one koje i sama želim prikazati i očuvati svojim radom. Chestertonova zaigranost i karakterističan stil pisanja i izražavanja (pa i u likovnom smislu!) nešto su čemu svim srcem težim. Originalno, šašavo, neopterećeno, a na zdravom temelju neprolaznih vrijednosti – evo me!

Hvala ti na ovim odgovorima! No, ne bih želio završiti zahvalom, već nečim vrlo praktičnim i poticajnim za svakog mladog autora. Naime, gdje se može kupiti tvoja slikovnica?

Hvala od srca na podršci! I sama nastojim prenijeti dobar glas o vrijednim i kreativnim dušama. Znamo svi koliko je važno umrežavanje! Zasad se „Florentinu“ može naručiti preko email-a: angela.turkalj@gmail.com, mog Facebook (Angela Turkalj) ili Instagram profila (illustrations_by_angela).

 

Razgovarao Nikola Bolšec

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB