kolinje - festival vjere

Na jednom kolinju na kojem sam sudjelovao, jedan mesar iznio je detalj koji je zapanjio mene, ali i sve prisutne: u klaonici u kojoj radi, dnevno zakolju i prerade 110 svinja.

Kratko promišljanje o kolinju ili svinjokolji možemo prenijeti na događaj zvan „Advent u Zagrebu“. Primijetio sam da velik broj štandova prodaje razne vrste kuhanih kobasica: dimljene, domaće, debrecinke… Ako se, recimo, na jednom štandu skuha 100 pari kobasica, a proda ih se 70, što se učini s preostalih 30? Podgrije li ih se ili ih se baci? Ili se učini nešto treće – postanu li te kobasice pašteta?

Bakanalije naše svagdašnje

Kako bilo, ono što se nekoć radilo samo u nekoj mahnitoj proslavi, na kakvim nezasitnim bakanalijama ili kod prinošenja žrtvi bijesnim i nezadovoljnim bogovima, sada se radi gotovo na svakom koraku. Meso postaje puki višak za koji se ne mari i koji se baca. Jer, eto, potražnja je velika, ponuda je raznovrsna, a ljudi konzumiraju hranu kako im se prohtije.

No zašto koljemo svinje, zašto jedemo i prerađujemo meso? Nije pitanje volimo li jesti svinjetinu, već zašto je jedemo? Posljedično izviru pitanja kako koljemo, kako jedemo i, na koncu, koliko jedemo? Radi se, dakle, o jednom filozofskom, pa i teološkom, a u svakom slučaju višedimenzionalnom pitanju, koje iznova postaje goruće u kontekstu ekologije te postindustrijskog svijeta u kojem živimo - u kojem većina ljudi ne uzgaja i ne proizvodi hranu koju konzumira. To pitanje za čovjeka postaje ključno zato što odgovara na smisao njegove egzistencije, pa čak i opstanka kao ljudskog bića. Jer kako kaže Ludwig Feuerbach: „Der Mensch ist, war er ißt“, odnosno, čovjek je ono što jede.

Bellocova mudrost

Svako dobro promišljanje oslanja se na mudrosnu baštinu starih autora. Ono će tada biti suvislo, ali također će iznjedriti neke praktične poticaje. Stoga u nastavku donosimo prepjev iz putopisnog razmatranja i dijaloga „The Four Men. A Farrago“ engleskog književnika i gorljivog katolika Hillairea Belloca. Radi se o autorovoj pohvali i uzdignuću voljenog kraja Sussexa, ali i svih dobrih drevnih ljudskih navada, među koje spadaju kolinje i obrada mesa. Na koncu ćemo iznijeti neke pouke iz potonjeg teksta, ali najprije vas prepuštamo raspravi između Ja, Mornara, Pjesnika i Sivobradog te riječima zadrtih katolika:

„Po mrklom mraku stigli smo u Henfield i odlučili smo kako je vrijeme za kruh, slaninu i pivo ale, večeru nadahnutu putovanjem i oštrom hladnoćom. Jer, morate znati da se ponovno, iako je još bilo rano, lagani mraz uhvatio za zemlju.

Ušli smo u mjesnu gostionicu i zamolili smo gazdaricu da preprži slaninu te da nam s njom posluži kruh i toliko alea, koliko četiri muža po njezinoj i našoj procjeni mogu popiti. I dok smo sjedili čekajući taj obrok, Mornar mi se obratio:

'Hajde, Ja, budući da tvrdiš kako jako dobro poznaješ ovaj Okrug, možeš li nam reći zašto svinja tako pristaje čovjeku?'

Sivobradi: 'Pa, na to nitko ne može odgovoriti, jer jedino znamo da je tome jednostavno tako. Neki kažu da je u početku konj stvoren čovjeku za jahanje, krava za mlijeko, a svinja za jelo. K tome dodajmo žito koje mu je dano da ga u polju žanje, kao što su mu zvijezde i blistav mjesec dane da podiže svoj pogled prema nebu, a sunce da mu danju daje svjetlo i toplinu. No drugi tvrde kako su sve stvari bačene u svijet, da zvijezde uopće ne mare za nas te da je mjesec, kad bi se istina mogla spoznati, jako udaljeno i beskorisno stvorenje (Bože mi oprosti! To nisu moje riječi, već njihove!), da smo slučajno završili na konjima (u što itekako mogu vjerovati kad vidim kako neki jašu), čak i da je stvorenje, koje savršeno pristaje čovjeku i očigledno mu je prilagođeno, taj čili četveronožac, naime svinja, samo slučajnošću takvo. Ono ne služi našoj svrsi, već može u promjeni poretka ljudskih stvari, biti zamijenjeno nečim prikladnijim. Sve stvari su načinjene za neku svrhu, ali tko će reći za koju?'

Ja: 'Oni što tako govore, Sivobradi, nisu pomno razmotrili djela čovječja, njegove neobične putove, koji otkrivaju njegovu sličnost svojem Stvoritelju, po čemu je on umjetnik. Obrada svinjskog mesa tako da postane slanina, siguran je dokaz vjerovanja. Znam, postoje oni što se i dalje pretvaraju da su pribadača i igla, čekić i pila, pa čak i violina, nastajale i pomalo oblikovane, da ih je čovjek, eksperimentirajući, slučajno otkrio. Na te ateiste ja režim jer uistinu i bez svake sumnje vjerujem kako su u početku, kad su praotac i pramajka istjerani iz Raja i kad su nekom vrstom uredbe primorani napustiti ovaj Okrug (u koji smo se mi vratili), vlasti izrazito ljubazno predstavile sljedeće:

            Jednu kutiju s alatom.

            Jednog pijetla i šest kokoši.

            Nešto boje, kistova i tubu sepije,

            šest olovki tvrdoće od BB. do 4H.

            Limenku duhana.

            Gramatiku i rječnik grčkog jezika.

            Pola sata s najboljim piscima engleskog

            stiha i proze, bez nebitnih piskarala.

            Mali tiskarski stroj.

            Bibliju.

            Knjigu Temelja prava.

            Jedan priručni putni ormarić za lijekove.

            Zbirku sjemenja s

            priručnikom koji ide s njima te

            dvije svinje.

Potonje su također bile spašene u Korablji kako to svjedoči Sveto pismo, a jedna je od njih kasnije pratila sv. Antuna i obično krasi svaki njegov svetački prikaz.

'Ali sve to nam', rekao je Mornar u trenutku kad je počeo jesti svoju slaninu, 'ništa ne kaže o obradi svinje, čega je umijeće, kako kažete, dokaz izvorne zapovijedi čovjeku te nauma Providnosti.'

Ja: 'I to zaista iskreno tvrdim, jer kako bi čovjek sam od sebe mogao otkriti tako nešto? Ono spada pod objavu i sadrži tobožnje protuslovlje koje se nalazi u svim otajstvenim darovima.'

Sivobradi: 'Mislite da se svinja ne obrađuje sve dok svinja nije mrtva? Jer, to je onaj čas kad bi naši materijalisti rekli da je prošlo vrijeme da je se obradi. A opet (gle čuda!), upravo to je čas, kad je ona najprikladnija za obradu.'

Pjesnik: 'Onkraj teologije te stvari, hoćete li nam reći kako se svinja obrađuje, jer čeznem naučiti barem jednu korisnu stvar u životu.'

Ja: 'Nećete to naučiti pukim pričanjem, jer kako kaže Filozof: 'Ako želite biti tesar, morate se baviti tesarstvom.' Međutim, zbog izrazite privrženosti koju gajim prema vama i zbog oduševljenosti tim umijećem, reći ću vam kako se to radi.

Prvo, dakle, raspolovite svoju svinju i svaku polovicu ravnomjerno položite na glatki dobro oprani stol od borovine, hrastovine, jasenovine, brjestovine, orahovine, tikovine, mahagonija, ebanovine, palisandrovine ili koje druge vrst drva. Zatim uzmete jednu polovicu i stavite hrpu soli. Tada šakom uzimate tu sol i brižno je utrljate u meso. I, trljajući, pazite da trljate trljavo, kako bi se trljati trebalo, pokazujući se time majstorom trljarom kod utrljavanja. Sve to morate činiti s unutarnje, a ne vanjske strane, jer ona je pokrivena dlakom.

Kad ste je stoga tako utrljali na trljajući način, sve dok se vaše trljavine ne zažare od trljanja, tada stanite. Objesite svinjsku polovicu na kuku o gredu, operite svoje ruke i za taj dan ste završili.

Ali sljedeći dan morate iznova početi na isti način (ponajprije posvetivši vaš rad molitvom), i tako činite kroz 30 dana. No, svaki dan koristite sve manje soli, tako da do kraja obrade, uzimate smo prstohvat od one soli koju ste na početku uzeli.

Kad s time završite, vaša svinjska polovica je kruta poput puritanca, slana poput tuge, nepokvarljiva poput odvjetnika i čvrsta poput Tacita. Zatim sve zajedno možete podići poput klade i staviti na dimljenje iznad ognjišta, kao što su to divovi u drevna vremena činili. Ili je možete staviti između čistih slojeva slame kao što to Nijemci čine do dana današnjeg, ili učinite što god želite, bez obzira što ja kažem. Jer što god učinili, i dalje ćete imati svinju nad svinjama, savršenu svinjetinu koja je postigla svoju svrhu i pronašla smisao svog rođenja, što je sablazan Muhamedu, a hrana kršćanima.'“

Svinje i životna filozofija

Naš stav prema hrani na neki je način uvjetovan našim stavom prema životinjama. Naš pogled na njih i odnos prema njima, dakle, određuje se našom filozofijom i svjetonazorom. Hranjenje mesom potreba je ljudskog bića. Uzgoj svinja i obrada mesa također su potreba. Ali još više, i uzgoj i obrada i hranjenje zapravo su potvrda zapovijedi dane čovjeku u odnosu na gospodarenje zemljom (uz ono famozno: „Kolji i jedi!“) te nalikosti čovjeka i Stvoritelja po stvaralačkom umijeću. Distributizam, kao promišljanje Vjere i socijalnog nauka Crkve, u tom pogledu jasno tvrdi da što više ljudi trebaju imati svoje privatno vlasništvo kako bi sami sebe mogli uzdržavati. Uz to, svako biće od Boga je darovano te mu treba prići s poštovanjem i zahvalnošću i njime upravljati gospodski – to jest, na uzvišen, umješan i odgovoran način gospodariti.

Tako, u duhu distributizma i Vjere, svinji nećemo pristupiti kao pukom broju ili sredstvu zadovoljenja naših požuda, već kao životu koji je dar od Boga i kojeg mi možemo oplemeniti, ali koje i nas oplemenjuje. Samim time blagovanje svinjetine, šnicla, slanine i šunke neće se pretvoriti u porok žderanja i grijeh proždrljivosti. Tada višak mesa ne postoji, jer svaki komad svinje se pravo i u pravo vrijeme koristi, i ništa se ne baca.

Ako smo prepustili industriji i državi da kolju i proizvode meso (u ovom slučaju svinjetinu i prerađevine) na traci, tada smo na neki način dehumanizirali sebe, pa čak i svinje koje se uzgajaju i kolju. Mi više nemamo osoban odnos prema toj jednoj svinji koja nas, na kraju krajeva, prehranjuje te nemamo više nadzor nad time kakvu hranu jedemo. Tako odnošenje prema hrani gubi osobnu dimenziju jer se hranimo de facto svačime i najčešće samo u prolazu (gotovo nikada za trpezom). Hrana se danas konzumira, a sutra se u smeće baca.

Kolinje je, dakle, festival Vjere jer izvire iz znanja da je sve od Boga, iz zahvalnosti da imamo što za jesti, iz radosti da možemo izraditi predivnu umjetninu kao što je slanina te iz zajedništva s obitelji s kojom blagujemo za istim stolom. Ne kolje se bez razloga na početku ili tijekom Došašća. U hladnoj šutnji zime, šapuće novi život i sve mora biti spremno za Božić i božićne blagdane. Jer, radi se o sjećanju na Prvi dolazak, ali i o iščekivanju Drugog dolaska. A taj dolazak i povratak, pokazatelj su nama da očuvamo drevne navade i da živimo u istini.

Nikola Bolšec

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB