Jedinstveno i različito
Jedan od najljepših dijelova ovogodišnjeg ChestFesta, festivala posvećenog Gilbertu Keithu Chestertonu, bila je manifestacija pod nazivom „Doručak u prirodi“.
Ideja je došla spontano: predsjedniku našeg kluba, Nikoli Bolšecu njegova prijateljica Ivana Šimunić spomenula je da već dugo želi organizirati doručak za beskućnike, bolesne i siromašne, kojem cilj ne bi bio nahraniti te osobe, nego ih uključiti u društvo, dovesti one marginalizirane u sâm centar grada, suočiti ih s gradom i svijetom, a taj grad i svijet suočiti s njima. Ne radi međusobnog optuživanja i predbacivanja, nego radi jedinstva u različitosti. Upravo je ovo potonje naziv spontane organizacije mladih čiji je predvodnik Ivana, a koja je na sebe preuzela svu logistiku oko ovog događaja.
Ne znajući što očekivati, pomalo sam se sa strepnjom došetala u tu nedjelju ujutro do zagrebačkog Strossmayerovog trga. Izdaleka mi se činilo kako nema nikoga i pomislila sam da priča ipak nije uspjela, ali kad sam se približila, čula sam laganu glazbu i ugledala neveliku grupu ljudi. Prvo što me zapanjilo bila je profesionalnost ekipe okupljene u JUR (Jedinstvo u različitosti): činilo se kao da već godinama zajedno rade u nekom profesionalnom cateringu, iako je to zapravo bio prvi put da su organizirali tako nešto. Kava, sokovi, kroasani, peciva... Sve je bilo na svom mjestu, posluženo uz široke osmijehe.
Pogledavši malo bolje, shvatila sam da široki osmjesi nisu bili samo na licima onih koji su posluživali, nego su krasili gotovo svako lice koje se tog jutra našlo na Strossu. Neka od tih lica (na kojima su ti osmjesi bili najveći) pripadala su našim sugrađanima koje često ne zamjećujemo, a kada to i učinimo, onda je to zato kako bismo ih sažalijevali. Činilo se da su te nedjelje oni napokon doživjeli da mogu s nekim popiti kavu i doručkovati, bez ikakve posebne namjere ili agende, baš onako kako mi, možda malo sretniji, to često imamo priliku činiti sa svojim prijateljima. Tema nije bila njihova bolest ili siromaštvo, već lijep dan, krasna glazba ili zanimljivo jučerašnje predavanje na ChestFestu.
Sve je na tom događaju odisalo opuštenošću i jednostavnošću, bio je to pravo ostvarenje „joie de vivre“, radosti života, koja je tako svojstvena kršćanima, a tako značajna za Chestertonov pogled na svijet. Nažalost, danas se čini kao da su tu radost života i kršćani pomalo izgubili, pa je ovo naše okupljanje zaista bilo osvježavajuće, jedinstveno i različito. Nadamo se da će se ponoviti i sljedeće godine!
Autor: Lucija Ćorić