nagrađene i pohvaljene pjesme s drugog pjesničkog anti-natječaja

Kao što je već poznato, naš usireni žiri odabrao je najbolje pjesme od mnoštva onih koje su pristigle na naš Drugi pjesnički anti-natječaj „Što je pjesnik htio reći?", a sada je došlo i vrijeme da s vama podijelimo te začuđujuće dobre, čudne pjesme o čuđenju, siru i koječemu drugom. 

Neki su autori bili toliko oduševljeni nagradom da je njihovo oduševljenje privuklo pažnju i drugih medija, a neki su nam javili da već spremaju pjesme za novi anti-natječaj. Svim se autorima od srca zahvaljujemo i od srca im još jednom čestitamo, jer nije bilo lako osvojiti naš žiri bez ikakvog mita - čistom poezijom!

Najbolje je to uspjelo sljedećim pjesmama: 

1. nagrada - Čovjek (Dominik Tomić)

Pjesnici umiru mladi,

golobradi, još u snima.

Ko zapuhe vjetra što uzdižu vale

glušna oblijeva ih mjesečina.

 

Vihori i zore proždiru ih smjele,

i bura slama kao tršće.

I kore ih ljudi, vremena, ideje,

no pero pred mačem ne dršće!

 

I tuđi i svoj podnose bol,

užgajuć luč da raspiri tmin -

jer nejestivoj što kaši podaju sol,

jedincati njihov je krim.

 

Besjeda je njih'va „blud“,

pa versi živi ukopani mriju:

prezreni u svijetu, skriveni od čuli,

mrijeti - takav im je sud!


2. nagrada - Kada lađom krenem put Helade (Davor stipan)

Kada lađom krenem put Helade

po dubokom moru prema jugu,

Kalimera! – zaljevi Lefkade

netom prospu preko sebe dugu.

 

Priče – moru, odite do Patre!

– Kefalonija mi reče ljuto.

U toj luci Andrijine vatre:

barke, trgovci, neto i bruto.

 

Apostolu molitvu izustih

te cestom gdje se masline zlate

projurih pored hramova pustih

Olimpije, sve do Kalamate.

 

Lijepe oči ima Peloponez;

Biseri do Jonije, Egeje,

ka Orijentu, gdje se skriva Efez,

Pergam, Troja – rimskoga Eneje.

 

Ispijam ulje po Argolidi,

zlatni nektar s polja drevne Krete.

Tu nos sve njuši, duša sve vidi,

čak i Pavlove brodove svete.

 

Pod bedemima Naupliona

iz skifosa meni vino liju,

dok zvuci kitare praiskona,

iz nogu, tijela ples ne otkriju.

 

Saronski se zaljev blago ljeska

preko Porosa do Salamine.

Među njima poput topla bljeska

sjaje manastiri sa Egine.

 

Odmah iza nešto strašno vrije

poput zla bika Falarisova.

O, Ateno, reci što mi krije

od davnina tvoja bijela sova.

 

S Areopaga se sjurih dolje;

Plaka, menta, svila, šafran, vina...

Buzuki, Dalaras, sve najbolje,

evo – Maria me ta kitrina!

 

Kroz Atiku već me Zefir nosi,

praotac Ahilejevih konja.

Morske soli, melemi u kosi,

od Megare pa do Souniona. 

 

A kad jurnem gore put Lamije,

tamo pored uska Termopila,

Parnas, Delfe – vračare Pitije,

pustih miru Zeusova orla.

 

Preda mnom se nježno k'o iz pjene

morske, te, što Afroditu krije,

u tišini Olimpove sjene

polože ravnice Tesalije.

 

Po Pindu za kojim Epir sniva,

pod gromadom kamenoga kora,

val kroz bistri Penej tiho pliva,

podno bastiona Meteora.

 

Prema istoku me puti vode

u svjetlinu grada Svete braće.

O, dični Ćirile i Metode

do Moravije o vama znat će.

 

Solun nosi ime lijepe žene,

jer vrli Kasandar Makedonski,

tu na mjestu nekog starog Terme

njoj u spomen diže dragulj morski.

 

S filozofskog trga punog vike,

k jugu krajnjem, evo ispred nosa,

tu, na trećoj ruci Halkidike  

vidjeh tamne monahe s Atosa.

 

Već sa ravnih trakijskih obala 

pogled zastane na Samotraki,

a divna Nika s otočnih žala

širi krila za svoj prelet laki.

 

Kada lađom krenem put Helade

po dubokom moru prema jugu,

Kalinihta! – noći mi Glifade

mjesečinom otmu svaku tugu.


3. nagrada - Pjesnici featuring the spirit of A. B. Šimić and some cheese (denis peričić)

Pjesnici su čuđenje u siru

 

Oni idu kuhinjom i njihove oči

velike i nijeme rastu pored sira

 

Naslonivši uho

na sir što ih okružuje i muči

pjesnici su vječno treptanje u siru


Budući da je i naš, kao i svaki žiri, u teškoj i doživotnoj zavadi zbog umjetničke taštine, odluka o najboljim pjesmama nije mogla biti donesena jednoglasno. Ipak, jednoglasno je donesena odluka da je osim nagrađenih potrebno spomenuti i neke pjesme koje su zaslužile posebnu pohvalu žirija, aplauz, naklon, javno čitanje i vašu pažnju: 

čudo života (ivna ivanković)

U dubokom titraju

neba i tla

pomaknuo

se

milimetar

sna.

Ostvarenje tek slijedi,

trag prošlosti blijedi.

Čovjek baš tako sijedi.

 

Dar traži primatelja

 - pronašao se

u

čudu djeteta!


mrka soba (ante katavić)

U mrkoj je sobi ona tišina što uši gluši 

Ne čuje se smijeh ni svirka što da odmor mojoj duši

Tko li voli sam da čami u očaju i u tami?

Samo oni koji misle da živjeti mogu sami

Um moj glasan kao rukom želi Zemlju zahvatiti   

Da ovlada njenim tajnam', kao vino ih ispiti 

Mrka soba i tišina sve je što se vazda znade 

Sve su tajne ispijene i ostavile su jade 

Nema više nepoznatog, svaka cigla sobnog zida

Poda mojom je pameću, ništa nije van mog vida

Nema više u tom mraku niti boje ni ljepote 

Ni oblika niti lika, ni krasote, ni dobrote 

Četiri zida, prozor, vrata, samo oni sad postoje 

Crna noć je na prozoru, crnja noć sred duše moje 

Crnilo u noći znadem, dodir tame na prstima 

To je sve što um znat može, to je sve što opće ima 

Nema boga, nit ikoga osim moćne mi pameti 

Što zahvati cijelu Zemlju i samo želi umrijeti 

Držati u ruci bezdan, mrak najcrnji, nebo sivo 

Molim boga kojeg nema neka samo imam krivo 

Na prozoru razdani se novi dan u bezbroj boja 

Može li to biti znak da nije vela pamet moja?

Kako tama se odmiče tako zora uze maha 

Ah ljepote, ah neznanja, ah čuđenja mog izdaha 

Je li itko čuo kako ptice poje jutra rana 

Da li itkovidje zemlju kad je suncem obasjana?

Žarko sunce, zlatna kugla, žeženi sjaj bez viđenja

Kako itko može vidjeti oganj neba bez čuđenja?

Kakve li su pjesme ševe i slavuja što me bude

Kako samo vrate meni nadu kada me začude 

Nauči se, ljudski rode, kako da te svijet začudi 

Čuđenja kad bude opet, puni nade bit će ljudi 

Kako može oslobodit um i dušu od sto muka

Pjesma zvjerki sa krilima i ta rana zora puka 

Pitanje je prvo ovdje, kako može nestat čuda?

Zaboravit tu ljepotu može samo glava luda 

Ono za što mislih da u svijetu za me nema više

Udari me svom divotom, pamet neka zbori tiše 

Eh pameti, drugarice, cijeli svemir htjela ti si 

Zapamti da ovog svijeta vladarica dašta nisi

Halapljiva pamet rodi tugu, sjetu, bezdan pravi

I sve crni misli koje motale mi se po glavi 

Sada kada zora svane tugu tjera, pamet skruši 

Ne zbog uma, ne zbog srca, već po čudu mi u duši 

Kada zora rano pukne, kad se sunce novo rodi

Ja ću kleknut ispod neba, pustit da me ono vodi


poslije mene (ivana norac)

Tvoj osmijeh

Moj je osmijeh.

Tvoje ruke

Moje su ruke.

Gdje si bio,

Maleni,

Prije mene?

 

Gledam

Tvoje oči,

Moje oči?

Čudim se

Tvojim rukama.

Pitam se

Gdje ćeš poći

Poslije mene?


život (jelka predragović)

Oblaci gòre

iskaču zvijezde

tišina uznosi umorno tijelo

vjetar ovija čahurom što zebe

život udišu

izdišu polja

 

Sve pored tebe

 

Gdje si budalo 

da se diviš?


peneti u cvatu (josip rončević)

Ne treba ponavljati ono što je znano da tutti:

Pašta se cottura 11 minuti.

Jesu li do tog broja došli radeć' račune lude

Il' je u vodu stavili - pa šta bude?


Nagrađenim autorima nagrade ćemo uručiti ili poslati poštom, a svima koji o tome sanjaju, poručujemo: pišite pjesme - i jedite sir! 

Vaš žiri (Ema Botica, Ivan Dadić i Lucija Ćorić)

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB