„Mi smo Notting Hill“

Star sam čovjek. Moj dobar prijatelj Dale Ahlquist čak je stariji. Obojica smo starci. Toliko nam je zajedničkoga.

            Također smo veliki zaljubljenici u G. K. Chestertona. I to nam je zajedničkoga. Po našoj ljubavi prema Chestertonu upoznali smo se i postali prijatelji. Jedan je to razlog više zašto smo obojica njemu zahvalni.

            Dale Ahlquist je bio u Hrvatskoj. Ja nisam bio. Nažalost, to je nešto što nam nije zajedničko.

            Kad je Dale bio u Hrvatskoj, pitao se što mu je zajedničkoga s mladim Hrvatima. Ovo je napisao:

            „Razgovarao sam s dva mladića u kasnim dvadesetima i rekao sam kako u jednu ruku razumijem njihovo zanimanje za Chesterton jer progovara o univerzalnim stvarima – vjeri, obitelji i slobodi – i te stvari se vjerojatno posebno cijene nakon što je njihova zemlja prošla kroz rat i zbacila komunizam sa sebe. Ali, s druge strane, i dalje me iznenađuje što ih privlači Chesterton kada Chesterton nikako nije bilo povezan s Hrvatskom.“

            I tada je jedan mladi Hrvat, Daleu dao savršen odgovor: „Mi smo Notting Hill.“

„Da“, odgovorio je drugi, „I ne ćemo dopustiti da zauzmu našu ulicu.“

Mi smo Notting Hill… Kako savršen odgovor! I kako savršen opis i slika uloge malenih i predivnih zemalja u našem glomaznom i ružnom globalističkom svijetu.

            Međutim, izvorni i pravi Notting Hill zapravo više nije lijep.

            Više nije lijep jer Notting Hill više ne postoji. On je dio siv i sumoran dio globalističkog kozmopolisa zvanog London. Ne razlikuje se od podjednako sivih i sumornih četvrti koja su mu susjedne. Sve su iste. One su neraspoznatljive.

            Žitelji Notting Hilla predali su svoju ulicu. Njihova četvrt više nije malen i lijep dio grada, već je jedna beznačajna kap u monokulturnom „multikulturnom“ oceanu globalističke usklađenosti. Zaspali su i nisu se probudili da na vrijeme spriječe proždiranje ralja pomahnitalog globalističkog zmaja. Kada su se probudili, postali su „probuđeni (woke)“. Postali su isti kao i svi. Sivi, Konformisti. Nesposobni misliti svojom glavom. Postali su robovi čudovišnog jednoličnog monomanijakalnog duha vremena.

            Notting Hill više ne postoji.

            Ali na njegovom mjestu, uglavnom zahvaljujući piscima poput Chestertona, sijaset novih Notting Hillova ustalo je iz pepela.

            Male nacije poput Hrvatske i Mađarske, Notting Hillovi su naših dana. Ona su nadahnuće nama ostalima. Nadahnuće su starcima poput mene i Dalea Ahlquista, kao što bi bile nadahnuće Chestertonu da on danas živi.

            Dobre stvari nikada ne umiru, osim kako bi ustale od mrtvih. To je poruka Uskrsa, radosna vijest Uskrsnuća Gospodinova!

            Kraj je mrtav – živio kralj!

            Notting Hill je mrtav – živio Notting Hill!

  Joseph Pearce