Dobacivanja o jeziku

Tekst koji slijedi nije namijenjen za osobe nesklone naizgled nebitnim raspravama. Isto tako, njegovu objavljivanju nije cilj popularizirati loš pravopis ili prigodični nemar za njega (ali ni sitničavost), već upravo suprotno – ilustrirati konkretno, nefiltriranim razgovorom, koliko nam je do jezika (tog ključa za vrata razumijevanja svijeta i tuđih umova kojim se svakodnevno služimo) zaista stalo. Imena su izmijenjena kako bismo sačuvali identitet gramatičkih prijestupnika. Tekst obiluje tipfelerima, smatranjem interpunkcija i velikog slova kontekstualno nebitnima, a ima i ponešto neznanja – za svakog ponešto!

Počelo je objavom jedne slike poznatog filozofa kako hoda ulicom i jede hotdog iz lijeve i desne ruke. Grupa u kojoj se ta objava zbila – jer radi se o grupi unutar jedne od mobilnih aplikacija za komunikaciju – inače je nalik morskoj pučini bez daška vjetra, no jednom kad započne puhati vjetar i struje se krenu sudarati, teško je ploviti. Mogli bismo ovo gledati kao sudar struja, ali i kao dovikivanje mornara što su u trenutku dolaska oluje na istom brodu i pokušavaju se sporazumjeti dok je jedan na pramcu, drugi na krmi, a treći se penje po jarbolu. Dogodilo se te se na brodu zatekla i žena, pa bi netko prema starom praznovjerju prisutnom kod pomoraca pomislio da je upravo to uzrok svađe i nepogodnog vjetra, no mi ćemo takve misli odbaciti i pustiti vas da zavirite u taj djelić vremena te i sami osjetite vjetar rasprave na licu i u kosi (ako je imate) i sol i vodu prepirke koji zapljuskuju sa svih strana. Međutim, da su akteri bili i opušteni za stolom nekog kafića u sunčano poslijepodne, rasprava ne bi bila ništa drukčija.

   

(Sliku je objavio Hugo)

GRISWOLD: Hahaha!

AURELIJE: @Hugo, oni njega nisu shvatili, covjek je u filozofskoj raspravi sam sa sobom. U jednoj ruci hot dog: zapečeno, pretostirano pecivo, stara hrenovka “ali domaća, Kumrovečka”; u drugoj ruci fino zagrijano pecivo, salata i svi umaci, svježa hrenovka ili čak Debrecinka. Čovjek jednostavno razmatra razlike između komunizma i slobodnog tržišta (namiguje)

MARIANO: To je dijalektika Apsolutnog duha. Teza, antiteza i žižeksinteza

RUDOLF: a mozda je jednostavno prepolovio hotdog i tek poceo jesti

MARIANO: …by Thomas Aquinas

HUGO: Kako mozes reci “jednostavno prepolovio”? Lomljenje je mitsko. Poeticno. Epsko

RUDOLF: stvari u ljudskom stanju mozes ispravno razumjeti tek kad ih razlomis

SVETOZAR: @Hugo, a jednostavnost je još mitskija, poetičnija, epskija, … božanstvenija

AMELIJA: Samo nemojte koristiti riječ “epska” u modernom značenju engleske riječi “epic” jer nije istovjetno

SVETOZAR: Epska kao što je Ilijada epska.

AMELIJA: To može

MARIANO: Kozmička

DRUG: @Amelija, shvaćam, ti bi zamrznula jezik i proglasila koji su jedini ispravni načini korištenja riječi.

AMELIJA: Ne shvaćaš, ja bih da nam hrvatski ne postaje engleski.

SVETOZAR: Zamrzneš li jezik, ubila si ga.

RUDOLF: @Amelija kak bi ti prevela “epic!” kad netko izrazi odusevljenje necim? vrhunski?

AMELIJA: Velicanstveno. Riječ je jača tisuću puta

SVETOZAR: Zamrznuti latinski danas je mrtvi latinski. Ne zamrznuti su ono mnoštvo romanskih jezika i što je već s njima bilo

RUDOLF: slazem se. no nazalost ili nasrecu ne mozemo utjecat na jezicni osjecaj jer je subjektivan i ovisi o puno faktora

AMELIJA: … A ako idemo u smjeru slenga, svaki sleng ima zamjena koliko oćeš, u Dalmaciji je “baza”

RUDOLF: ja sam po frendovima iz dalmacije uvijek imo utisak da je baza kao neka fora, ne nkj grandiozno

AMELIJA: To je isti način na koji se u eng koristi epic zapravo. Ponekad pokrije značenje riječi “veličanstveno”, ali u pravilu je to bliže “cool” nego išta drugo. A nikada nisam čula da u nas netko uzvikne “epski” za nešto što engleska mlada osoba uzvikne “epic”

RUDOLF: tu se slazem jer moderni c nema bas osjecaj za uzviseno nego prizemno kul i nekul. medjutim, izvor baze i epica je suprotan. prizemno baza i uzviseno epic

AMELIJA: Da, ali to je sleng. On ima svoje zakone. U nas sleng koristi riječi “kralj”, “car” pa nemaju nikakve uzvišene konotacije

RUDOLF: ma jasno. upravo to i govorim. sumirat cu ti. i “epic” i vasa dalm. “baza” pokrivaju oba znacenja koja spominjemo u pocetku, no jedno je primarno uzvisene, drugo prizemne konotacije.

MARIANO: Vi ste svi epska baza.

RUDOLF: … poanta je, nemamo svi isto razvijen osjecaj za jezik i neki u hrv prenose stvari koje, blago receno, nemaju veze s vezom. al jezik evoluira, nekad i devoluira. do prije sto godina su pismenost prenosili uglavnom obrazovani, no danas se svatko sluzi pismom, iako je u smislu razumijevanja nepismen pa se shodno tome ta nepismenost siri

MARIANO: … Plus, postoji nekaj kaj se zove duh jezika.

RUDOLF: … uzmi ovu grupu. koliko je tu greski u hrv sintaksi zbog nekuzenja. pa se ne postuje dvostruka negacija jer je nema u engleskom a ljudi cesto citaju engl itd. o duhu jezika i pricamo, da se gasi i anglizira jer ne citamo kvalitetne tekstove nego smece

AMELIJA: Problem je nepismenost medija. Lako što ljudi koriste svašta. Zapravo, ljudi će teže raditi stvari koje idu protiv jezika, mediji su oni koji djeluju kao neki autoritet jeziku za običnog čovjeka.

RUDOLF: … al vecina je toga iz ceg dobavljamo informacije smece pa onda pokupimo i uprljani jezik, cesto nesvjesno

AMELIJA: Upravo tako. A govoriti o zaleđenom jeziku je presmiješno s obzirom na tri dijalekta i tisuće govora unutar svakog dijalekta, da ne govorimo još o gradskim i profesionalnim slengovima.

RUDOLF: ova grupa, npr. ja tu mogu pisat malim slovom i krnjim infinitivom, rec ja bi umj ja bih, ne stavljat navodnike i zareze di idu, pa i koristit idiomatski leksik, i svatko moze uzet bilo kaj od toga i zbog x razloga pomislit da je to tak ako to dovoljno puta i kod vise ljudi vidi. hocu rec, pazimo na nase “epike”! dajmo im da citaju! pisi negdje pa nas obavijesti, amelija! imamo pristup medijima

SVETOZAR: Zar to nije onda upravo tak, kak ti kažeš?

RUDOLF: ne kuzim kaj oces rec

SVETOZAR: U smislu, ako možeš pisati i pričati, ‘ja bi’ umjesto ‘ja bih’, i to ponavljati puno puta, i da te svi razumiju te uspostavljaš time komunikaciju… da to “ja bi” poprima isto značenje kao i “ja bih” bez obzira što tamo neki pravopisac – državni službenik s pečatom mislio o tome.

RUDOLF: pa da, naravno. citas novine pa vidis npr. “trebali bi razmisliti o tome kome dajemo glas”. ko bi trebo o tome razmislit? ja il neko drugi? itd itd

SVETOZAR: Krivi primjer. Upravo “ja bih” i “ja bi” možeš koristiti puno puta i da nitko ne upadne u kakvu pogrešku u komunikaciji. Tvoj drugi primjer s “trebali bih” i “trebali bi” pokazuje da ih ne možeš ponavljati i ne zapitati se razumiješ li dobro.

RUDOLF: ? trebali bismo! ha! trebali biste vise citati, gospodine dedicu!

SVETOZAR: To sigurno (namiguje). Hm.

RUDOLF: bih bi bi bismo biste bi

SVETOZAR: Zaključak si skužio, pretpostavljam. Normiranje jezika je ispisivanje nadgrobne ploče.

AMELIJA: Glupost.

RUDOLF: … kuzim ja tebe. no to je funkcija standarda. s druge strane, ako ne postujes standard, imas nerazumljive poruke. ove je med i mlijeko cega ima

AMELIJA: … Još jedna stvar o kojoj ne razmišljate, Hrvatska ima mnogo govornika o kojima ne mislite, a sve prosuđujete prema svome malom krugu i internetu.

RUDOLF: nije problem legalnost nego legalizam. mudrost je u balansu izmedju legalizma i anarhije

AMELIJA: … A kad se ljudi javljaju u komentarima i pišu kako govore, prozivate ih za nepismenost.

SVETOZAR: Upravo to što razmišljam i o bednji i središnjoj istri i o hercegovini i bosni i zagori i vojvodini me naginje da mislim da samo mrtvi jezik možeš koristiti u proceduralne svrhe.

AMELIJA: … Ljudi govore sumljam, sve “bi”, č i ć im je svejedno, ije i je također, krnji infinitivi

SVETOZAR: … Poput suda, ili programskog jezika…

AMELIJA: Svatko ima nešto svoje što bi drugom išlo na živce.

AURELIJE Jer/jel (namiguje uz smiješak)

AMELIJA: Točno to.

RUDOLF: zato jer/zato sto/jer hahahaha. ali ne. poanta je jezika prenijeti poruku, oduvijek je jezik sirenjem pismenosti degeneriro jer je degeneracija takoreci postala nasljednom. ja govorim o tome da npr bih bismo bi mijenja poruku ako ne kuzis razliku. takve stvari

AURELIJE: Kaže se “zato kaj” (namiguje)

AMELIJA: Ili nikome ne pada na pamet da je ikavica vjerojatno najzastupljeniji jat u Hrvatskoj. A nitko se ne zalaže za uvođenje ikavice.

RUDOLF: ma di to? (smiješi se)

AMELIJA: Hahhaha, ikavicu imaš svugdi. U Dalmaciji, Istri, Slavoniji, čak i jedan kajkavski govor ima ikavicu

RUDOLF: ma sprdam se. i “di” i “gorilo” su ikavica, a imas ih u nepismenim medijima

AMELIJA: Točno to. I ja se zalažem da postane standard.

RUDOLF: pod gorilo mislim na gorjeti, ne na vokativ od gorila, primat hahahahah

AMELIJA: Hahhaha, nije mi ovo drugo ni palo na pamet dok nisi reka. Ugl, kad se krenete zalagati za razgovornost u standardu, ne znate di će vas to odvest. Imamo i mi doli municije. Ali onda ćete se žalit da to nije standard jer vam ne diluje prirodno. Svatko voli da se uvali ono šta njemu paše.

SVETOZAR: Ne kužim tvoju poziciju.

RUDOLF: radim nkj drugo pa ne kuzim koga ovo ide (smijeh) usput vam tipkam

AMELIJA: Standard ima svoj smisao i mora čuvati svoju probranost. Mediji, obrazovanje i javno djelovanje treba biti po pravilima i ne usvajati prelako svaku novotariju. Ljudi mogu u običnom životu govorit kako oće, pisat nepismene komentare bez osude, njegovat svoje dijalekte bez ismijavanja i ruganja. I središte države (Zagreb) ne smije drugima nametati svoju viziju standarda bez pravih jezičnih razloga i dokaza. Kao npr, mi ne raspoznajemo č i ć, pa nitko ne mora. To je moja pozicija.

SVETOZAR: Čovjeka ukalupiš kao i jezik, kad ga staviš u sarkofag i pokopaš. (smiješi se)

RUDOLF: @Amelija, slazem se. tome nasuprot, imas i “njegovanje” ne samo nezagrebackih nego i nestandardnih naglasaka na tvu. npr “ódgovori im” umj naglaska na drugom slogu i sl. a svetozar je danas pun tanaticnih aluzija

AMELIJA: @Svetozar, Čovjeku moraš stvoriti ideal kojem teži, inače će samo degradirati.

RUDOLF: odlicno receno. povuko bih paralelu pa reko da je slicno i s moralom.  a niko normalan ne zagovara ukidanje moralnih normi. da parafraziramo gilberta, writing, like morals, consists in drawing a line somewhere hahaaha

AMELIJA: To ću upotrijebiti u članku budućem hahhah

RUDOLF: (smiješi se i pokazuje palac gore)

SVETOZAR: Tko može stvoriti ideale?

RUDOLF: zakonodavac

MARIANO: Imate malu raspravu za objaviti.

RUDOLF: (smiješi se)

MARIANO: Ozbiljno. Zakaj ne?

Hrvatski čestertonijanski klub

Ružmarinka 23
10000 Zagreb, Hrvatska

Newsletter

Social

HRVATSKI ČESTERTONIJANSKI KLUB